„Burnout“ili „pregorjelost“ je stanje kronične iscrpljenosti uzrokovane dugotrajnim stresom, preopterećenošću i emocionalnom iscrpljenošću.
Sprječavanje kronične iscrpljenosti: burnouta
Iscrpljenost može dovesti do kroničnog oblika zvanog burnout.
Burnout je stanje kronične iscrpljenosti uzrokovane dugotrajnim stresom, preopterećenošću i emocionalnom iscrpljenošću.
Kod svećenika se često manifestira kroz:
- gubitak strasti za poslanjem
- gubljenje žara u apostolatu
- osjećaja besmisla i duhovne suhoće
- distanciranosti od vjernika
To nastaje zbog prevelike radne opterećenosti.
Do sagorijevanja dovode i:
- nedostatak odmora
- prekovremeni rad bez jasnih granica
- prevelika očekivanja od vjernika ili crkvene hijerarhije
- emocionalna i duhovna iscrpljenost
- prevelika briga za druge
- krizne situacije u obiteljima
- suočavanje s teškim životnim pričama vjernika
- nedostatak prostora za izražavanje vlastitih emocija i traženje podrške ako to izostane
- nedostatak vremena za osobnu molitvu i duhovni rast
Ako se samo dajemo drugima, a sebe duhovno ne ojačamo, klonut ćemo.
Osjećaj da su duhovni resursi iscrpljeni može dovesti do duhovne suhoće, pritisak da se uvijek bude uzor drugima bez prostora za vlastite slabosti.

Foto: Pexels
Simptomi burnouta
Burnout se obično razvija postupno, a može se prepoznati kroz tri dimenzije:
- emocionalno pražnjenje ili iscrpljenost
- kronični umor i osjećaj da je svega previše
- nedostatak motivacije za svakodnevne izazove i zadatke
Javljaju se:
- poteškoće s koncentracijom i donošenjem odluka
- odgađanje važnih stvari
- gubitak suosjećanja prema vjernicima i zajednici
- cinizam
- ravnodušnost prema pastoralnim obvezama
- distanciranost od drugih svećenika ili župe
- osjećaj neuspjeha, da se trud ne isplati
Otklanjanje burnouta
Simptomi burnouta sprječavaju se ili otklanjaju:
- postavljanjem zdravih granica
- jasnim definiranjem vremena za odmor i osobne aktivnosti
- treba naučiti reći ne prevelikom broju obveza
- delegirati administratore za neke zadaće, gdje je moguće
- održavanje duhovne snage
- redovita osobna molitva
- sakramentalni život
- dovoljno sna
U obnovi unutarnje snage mogu pomoći:
- duhovne obnove i povlačenja
- razgovor s duhovnikom
- briga o fizičkom i mentalnom zdravlju
- izbjegavati prevelike stresne situacije
- održavanje društvenih odnosa
- njegovanje prijateljstva
- zajedničke aktivnosti
Savjeti za uređivanje životnih navika
- ići na vrijeme na počinak jer san je najbolji odmor za psihu i tijelo
- dnevno biti aktivan barem pola sata, prošetati
- redovito doručkovati
- piti dovoljno tekućine jer organizam treba vodu
- biti umjeren u jelu, jesti više voća i povrća
- postiti jedanput tjedno
- svakodnevno moliti
- meditirati Sveto Pismo, to daje snagu psihi i duhu
- opraštati drugima i moliti oproštenje donosi mir
- živjeti u istini
- nesebično voljeti druge
- svaki dan učiniti barem jedno dobro djelo
- slušati svoju savjest koja je vođa kroz život
- ne živjeti s krivnjom na duši jer ona iznutra razara osobu
- misliti pozitivno i kreativno
- smijati se
Postoji komunikacija uma, emocija i tijela. Kad smo pozitivni na kognitivnoj razini uma, emocije se prilagođuju i tijelo profitira.
O temi „Osamljenost i umor u životu svećenika“ na svećeničkoj rekolekciji u Zadru govorio je o. Mijo Nikić u srijedu, 12. veljače, u dvorani sjemeništa ‘Zmajević’ u Zadru, prenosi IKA.