[ZAJEDNIČKA OBILJEŽJA NESUICIDALNOG SAMOOZLJEĐIVANJA I OVISNOSTI]

Analizirajući više od 350.000 postova i komentara, istraživači su zaključili kako velika većina pojedinaca koji raspravljaju o nesuicidalnom samoozljeđivanju na platformi društvenih medija Reddit opisuju svoja iskustva terminima nalik na one koji se koriste za dijagnosticiranje poremećaja uzimanja psihoaktivnih tvari. Osobe koje su od 2010. do 2019. objavljivale na forumu posvećenom raspravi o samoozljeđivanju, nazvanom r/selfharm, često svoje aktivnosti samoozljeđivanja definiraju kao “ovisnost”, koristeći pojmove žudnje, eskalirajuće težine ili tolerancije kao i izraza koje rabe osobe u oporavku, poput “biti čist” ili “recidivirati”.

Rezultati također upućuju na to da bi kliničari mogli bolje pomoći osobama koje žive s nesuicidalnim samoozljeđivanjem usvajanjem strategija koje se koriste za dijagnosticiranje i liječenje poremećaja uzimanja psihoaktivnih tvari. Poremećaji uzimanja psihoaktivnih tvari dijagnosticiraju se korištenjem kriterija utemeljenih na dokazima opisanih u Dijagnostičkom i statističkom priručniku mentalnih poremećaja, koji je sada u njegovom petom izdanju (DSM-5).

“Nesuicidalna samoozljeđivanja često su osobna i skrivena, a kao i poremećaji uzimanja psihoaktivnih tvari, jako su stigmatizirana i mogu dovesti do značajnih šteta ako se ne dijagnosticiraju i ne liječe”, kaže direktorica NIDA-e dr. Nora Volkow. “Iako ova studija sama po sebi ne pokazuje da se samoozljeđivanje nužno može klasificirati kao ovisnost, bolje poznavanje adiktivnog ponašanja samoozljeđivanja bit će ključno za poboljšanje našeg razumijevanja i liječenja ovog stanja.”

Otprilike 17% adolescenata, 13% mladih odraslih osoba i 6% odraslih izvijestilo je o iskustvu nesuicidalnog samoozljeđivanja ili namjernog oštećivanja vlastitog tjelesnog tkiva bez namjere za smrću. Međutim, nedovoljno se zna o pokretačima i kliničkim značajkama samoozljeđujućeg ponašanja, a ne postoji ni standardni pristup terapiji za to stanje. U DSM-5, nesuicidalno samoozljeđivanje uvršteno je među stanja za daljnja istraživanja.

Kao i kod poremećaja uzimanja psihoaktivnih tvari, motivi koji stoje u pozadini nesuicidalnog samoozljeđivanja su raznoliki, ali često uključuju želju za olakšavanjem ili nošenjem s osjećajima depresije, tjeskobe, stresa i drugih psihičkih stanja. Iako su ovisnička obilježja povezana s ozbiljnošću nesuicidalnog samoozljeđivanja, postoji rasprava o tome u kojoj su mjeri samoozljeđivanje i poremećaji uzimanja psihoaktivnih tvari iskustveno slični.

“Posljednjih godina društveni mediji poslužili su kao prozor u subjektivna iskustva stigmatizirane populacije u velikim razmjerima te mogu pružiti uvid u svakodnevni jezik koji se koristi među ljudima kada su unutar relativno sigurnog prostora s drugima koji dijele slična iskustva”, kaže dr. Brenda Curtis. “Naši rezultati ovdje sugeriraju da jezik ovisnosti može biti poznat i ležeran za pacijente koji se samoozljeđuju. Moramo slušati i učiti iz ovih proživljenih iskustava.”

Autori naglašavaju da njihovi rezultati ne smještaju nesuicidalno samoozljeđivanje u ovisnost. Potrebne su daljnje studije koje će istražiti moguće sličnosti između ovisnosti i nesuicidalnog samoozljeđivanja, uključujući one koje uključuju izravni angažman s ovom populacijom i prikupljanje demografskih podataka.

Izvornik: Himelein-Wachowiak M, Giorgi S, Kwarteng A, i sur. Getting “clean” from nonsuicidal self-injury: Experiences of addiction on the subreddit r/selfharm. J Behav Addict. 2022;11(1):128-39.