Najprije je nadbiskup izrazio zahvalnost salezijancima „na trudu i muci i svemu onome što čine na poseban način u ovoj katoličkoj školi”.

Obraćajući se u homiliji napose djeci i roditeljima, nadbiskup je istaknuo kako toga dana Crkva pred njih stavlja tekst iz Evanđelja gdje je prikazan događaj kada Isus treba otići s ovoga svijeta te govori svojim učenicima kamo treba ići – tj. da će umrijeti i da će uskrsnuti „ali da će isto tako oni koji su njega slijedili ponovno doći kod njega u njegove stanove i da će biti s njime”.

Isus je učenike tri godine o tome poučavao, no u naviještenom evanđelju vidljivo je da učenici ne razumiju. „Samo je bitna razlika, drugi ne žele pitati, jedino je sv. Toma odlučan da kada ne zna nešto, on pita, ne interesira ga što će sredina i oni koji su oko njega reagirati, nego on želi doći do istine. Zato, draga djeco, i vi u ovoj školi i u životu trebate tražiti istinu. Uvijek trebate pitati iako drugi pokraj vas šute, možda se umišljaju da znaju ili čine da te stvari znaju, vi nastojite biti ona djeca koja će tražiti pravi put do istine”.

Isus odgovara sv. Tomi da je on Put, Istina i Život, napomenuo je nadalje nadbiskup, dodajući kako upravo o tim trima riječima želi s prisutnima razmišljati.

„Prvo se možemo zapitati što znači put. Vi ste u školi učili ili ćete učiti da put znači jedno gibanje ili kretanje od jedne točke do druge točke. Ali isto tako mi znamo da je naš život također jedan put, tj. mi se krećemo od života do smrti. Konkretno u životu što bi značilo biti nekome put? Imamo dvije različite stvari kada se nađemo na nekom mjestu i ne znamo kako doći do određenog cilja. Ako nekoga pitamo kako doći onda će nam on reći da trebamo ići tim i tim putem. Onda kada nam objasni, ostajemo u neodumici. Ja bih rekao, to su današnje ideologije svijeta koje stavljaju pred nas različite nauke koje možda ne razumijemo i ne možemo ih slijediti, ali nekako stavljaju u našu dušu jednu veliku sumnju i dilemu. Ali Isus je onaj Put i to znači da kada ne znate kamo krenuti i pitate toga čovjeka kako ići i doći do cilja, on kaže: ja ću vas odvesti do vašega cilja. Onda ste sigurni, znate kamo ići i što činiti”.

Govoreći roditeljima i nastavnicima, nadbiskup Kutleša je naglasio kako upravo oni trebaju biti taj „put” te djecu usmjeravati i voditi do Isusa Krista.

Nadalje se nadbiskup osvrnuo na to što je istina. „Učit ćemo u različitim disciplinama, a pogotovo filozofskim, da je to podudaranje čovjekova razuma s onom stvari koja se nalazi u ovome svijetu. Ali bi biblijski mogli reći da je istina podudaranje našega razuma i našega srca”. Naime, kazao je nadbiskup, „ako vidimo jednoga čovjeka koji je završio školu, prošao sve odličnim, bio dobar đak, dobar je znanstvenik i zna sve dobro obrazložiti, ali u obitelji živi i nije dobar otac, nije dobar muž, čini stvari koje nisu u redu i nije uskladio svoj razum sa svojim srcem. Upravo smisao katoličkih škola jest da se jedno i drugo podudara”. Iako je jedan od ciljeva katoličke škole da djeca dobro budu izučena, „daleko je važnije djecu odgojiti u kršćanskom duhu i kršćanskim vrednotama”.

Nadbiskup je dodao kako nerijetko zna reći roditeljima i profesorima da djeci trebaju davati „ono što im je potrebno, a ne ono što djeca žele. Trebate svoju djecu usmjeravati onim pravim vrednotama i znati svojoj djeci nekada reći ‘ne’. Ne uvijek popuštati i činiti da time volite svoju djecu, nego prava ljubav zna usmjeravati svoju djecu na pravi put”.

Osvrnuvši se na kraju na pitanje „što je život?”, mons. Kutleša je kazao kako je „prva karakteristika života da raste”, odnosno da je „sve usmjereno na rast”.

„Smisao ove katoličke škole jest odgajati djecu u duhu vjere, tj. odgajati njihov duh, ne samo odgajati i hraniti njihovo tijelo. Ako bude jedno s drugim usklađeno, onda će čovjek, ovo dijete, biti cjelovita osoba”, rekao je nadbiskup.

„Osim toga, život znači rad. Da bi čovjek mogao dostojno živjeti treba i pošteno raditi. Smisao ove škole jest odgojiti poštene kršćane i građane ove države Republike Hrvatske da znaju dostojno živjeti od svoga rada i naučiti ih onom što je pošteno i kako se u životu treba služiti sa svim onim što se stavlja pred njega. Da se zna odlučiti uvijek za dobro, uvijek protiv zla”, zaključio je na kraju u homiliji zagrebački nadbiskup Dražen Kutleša.