To je jedan od najljepših oblika ljubavi – “hodanje u tuđim cipelama”

Često se dogodi da svoj život doživljavamo kao brodolom, dok je život naših prijatelja, kao i život supružnika, u našim očima puno kvalitetniji i ispunjeniji. puniji. Kad osjećamo da nas ne razumiju volimo reći: “Uđi na trenutak u moje cipele.” Ovo je, zapravo, vrlo važan čin. Pokušati hodati u cipelama druge osobe jedan je od najljepših oblika ljubavi, piše Aleteia.

Postati druga osoba, ostati ono što jesmo

Riječ je o napuštanju vlastitog gledišta i zamjeni perspektive s tuđom kako biste problem drugog učinili svojim, iskusili ono što drugi osjećaju i proživljavaju, kako biste postali drugi, a pritom i dalje ostali ono što jeste. To su prekrasne osobine koje je psiholog Carl Rogers nazvao empatijom (grč. osjećati, trpjeti). Ili kako je to rekao sveti Pavao: “Radujte se s radosnima, plačite sa zaplakanima!” (Rim 12,15).

Staviti se na mjesto drugog znači ući ući pod kožu te osobe, ući u njenu nutrinu, utjeloviti se… Nije li to ono što je Krist učinio za Božić? Nije nas posjetio kao turist s neba ili iz svemira, soleći nam pamet da moramo biti dobri: postao je čovjek. Doživio je glad, žeđ, patnju. Rođen je i umro u najgorim uvjetima. Krist je bio Božja empatija.

Primjer koji treba slijediti – oponašati Krista

Riječ se utjelovila. Uzela je na sebe ljudsko tijelo. Postala je tijelom: “utjelovljenje” je prava riječ, puno jača od “empatije”. Krist je postao čovjek, ali ostao je Bog. Time nam je postao uzor i dao primjer koji bismo trebali slijediti u svakom međuljudskom odnosu u kojem ima ljubavi. Dakle, muževi – “postanite” vaša supruga u punini međusobnog razumijevanja, ali ostanite muškarac. Supruge – s velikom empatijom “postanite” vaš suprug, ali ostanite žena. Roditelji, “postanite” vaša djeca, uživajte u tome da ih možete razumjeti, ali pritom ostanite zrele, odrasle osobe.