Škrtost zarobljava srce

Kao što u svome srcu gajimo dobre navike i dobre načine ophođenja prema drugim ljudima pa ih nazivamo krepostima tako ponekad „utabamo stazu“ i lošim obrascima ponašanja pa ih zovemo manama. Tako u našem srcu može nastaniti i mana  škrtosti, koja će kad joj se prepustimo u nama ukorijeniti škrtost, jedan od sedam glavnih grijeha. Što je škrtost? Škrtost je  nespremnost da ono što imamo dajemo drugim ljudima. Mi škrtost obično povezujemo s materijalnim stvarima ali ona je puno šira stvarnost koja zahvaća sve dijelove našega života. Pustimo li je u srce ona ga polako poput korova okuje i zarobljava.

Često vlada pogrešno shvaćanje da je imati mnogo i biti imućan nepoželjno za duhovni život, no nije nužno tako. Možemo reći da je blagostanje i obilje potencijalna „opasnost“ da srce „osali“ (Iz 6.10) i postane neosjetljivo za Boga. Kako se to dogodi? Naime, za ljudsko srce nije problem kada nešto imamo, Bogu hvala da imamo, trebamo zahvaliti ako nam je Bog dao sposobnost, darove, talente koje umnažamo. Problem će nastati tek kada se mi počnemo prema onome što imamo odnositi na pogrešan način, kada nam se srce neuredno „prilijepi“ za ono što imamo. Takvo navezivanje će čovjeka spriječiti da podijeli tu stvar, osobu ili znanje s drugim ljudima.

Kada čovjek izjednači svoju vrijednost s onime što posjeduje ili s društvenim statusom i ulogom koju ima; tu počinje njegova tama

Sv. Maksim Ispovjednik je prianjanje uz materijalna dobra ovako komentirao: „Nije problem posjedovati novac, to nije grijeh već je grijeh njegova zla upotreba.“ Što nam ovaj svetac želi reći? Kada mi sredstvo postane cilj tada ulazim u idolatriju; sredstvo (novac) koje mi je dano da živim i ljubim postane moj Bog, moj gospodar. Kad čovjek dopusti da mu u srce uđe misao: „Ja sam ono što imam“, odnosno kada izjednači svoju vrijednost s onime što posjeduje ili s društvenim statusom i ulogom koju ima; tu počinje njegova tama.

Vlč. Đuliano Trdić / Foto: Privatni album

Neke vrste škrtosti

Imamo više vrsta škrtosti koje razlikujemo prema simptomima koje ih karakteriziraju. Materijalnu škrtost možemo prepoznati po velikoj žudnji i nalijepljenost srca na novac i materijalna dobra. Svaka strast u nama stvara nemir. Takvu vrstu škrtosti karakterizira prisutnost misli „neću imati dosta“. Nemir tjera škrtca da prikupi čim više i da uveća svoj imetak. „Nemam dovoljno ni za sebe“, reći će škrtac koji je zbog odsustva darežljivosti nespreman išta podijeliti.

„Nemam dovoljno ni za sebe“, reći će škrtac koji je zbog odsustva darežljivosti nespreman išta podijeliti

Poseban je oblik škrtosti – duhovna škrtost. Sveta Mala Terezija govori o borbi protiv duhovne škrtosti ovim riječima: „Svojim ću sestrama uvijek i na svakom mjestu darovati svoje vrijeme.“ Naime, mi vrlo često škrtarimo na svome vremenu. Ljubomorno ga čuvamo za sebe, za svoje planove i projekte. Tuđe potrebe rijetko dobivaju naše „dragocjeno“ vrijeme. Nemamo vremena za drugu osobu. Nemamo vremena, a niti strpljivosti da saslušamo drugog čovjeka, nespremni smo drugim ljudima dati prostor u našem životu. Sv. Ivan Merz je rekao: „Dani u kojima ne učinimo ništa za bližnjega to su izgubljeni dani!“.  Zapravo, „svoje“ vrijeme dijelimo ljudima prema simpatiji ili antipatiji, ne pitajući se koliko i kako Bog u određenoj situaciji od nas traži. Dajemo gdje očekujemo dobiti zauzvrat (Lk 6.38). U drugome tražimo sebe, emotivnu blizinu, potvrdu, naklonost i ugled. Dati gdje ne očekuješ ništa znak je duhovne velikodušnosti i pokazuje da ti je srce spremno ići dalje od tvojih proračunatih sebičnih interesa.

U današnjem društvu posebnu cijenu ima tzv. intelektualno vlasništvo. Velik broj ljudi živi od svoga intelektualnog vlasništva što je opravdano i dobro. No postoje naša iskustva, događaji života, životna promišljanja koja mogu obogatiti, iznimno olakšati i pomoći drugom čovjeku. Otvoriti blago svoje nutrine pa makar pri tome i biti ranjen. Ovu vrstu duhovne škrtosti karakterizira navezanost na „moje“ znanje. Bog nam je dao dar da nešto znamo napraviti, imamo iskustvo u nečemu, posjedujemo neko znanje i mi se na to neuredno navežemo te iz škrtosti ne želimo to podijeliti. Neki će reći „znanje je moć“. No, bolje bi bilo reći „znanje je prilika za ljubav.“

Korijen ovog oblika škrtosti je puno dublji i opakiji. Rivali i zavidnici teško dijele „svoje“, teško se raduju tuđem dobru, štoviše zluradi su. Rivali, tj. oni kojima se zavidi, obično su procijenjeni sposobnijima i talentiranijima te ih valja eliminirati iz „našeg“ životnog prostora. „Valja ukloniti konkurenciju.“

Poseban oblik duhovne škrtosti proizlazi iz navezanosti na životnu ulogu koju imamo (otac, muž, majka, svećenik, itd.). Poradi skučenosti vlastitog srca škrti smo dopustiti da netko uđe u prostor uloge koju nam je život, Bog i društvo dalo. Umjesto da se velikodušno prepustimo propitivanju vlastitog srca i života preko sugestija drugih, često puta dobronamjernih ljudi sebično čuvamo „svoj“ teritorij.

Poradi skučenosti vlastitog srca škrti smo dopustiti da netko uđe u prostor uloge koju nam je život, Bog i društvo dalo

Radi toga otac neće poslušati svoga sina jer „ja znam ja kako se to radi“; snaha neće saslušati svoju svekrvu jer „ona zna kako biti majka“, svećenik neće poslušati jer „ja sam ovdje gazda“. Ne želimo da netko drugi uđe u prostor uloge koju igramo. No nećemo biti suđeni po ulogama koje igramo već po velikodušnosti srca, po darežljivosti, po ljubavi.

Kako prepoznati jesmo li škrti?

Škrtost može imati razne oblike, stoga ju je ponekad teško prepoznati. Sv. Franjo Saleški ovako opisuje škrtost: „Škrtost je groznica koja samim time što je jača i snažnija više nas čini neosjetljivijima.“ Jednostavnije rečeno – kada si u loncu ne znaš da se kuhaš! Odnosno, škrtac je toliko zaslijepljen da zapravo ni ne vidi da je škrt. To puno bolje vide ljudi oko njega. Isti svetac nas navodi i kako ćemo prepoznati da li u srcu imamo škrtost. Prvo, ako dugo vremena nešto žarko želimo i ako smo zbog toga u nemiru, tj. osoba je neprestano u napetosti i pita se „zašto ja to nemam?“ Ako neprestano mislite „ja to moram imati“, vrlo vjerojatno se ta neuredna sklonost uvukla u vaše srce.

Drugi simptomi škrtosti su strahovanje i proračunati darovi. Strahovanje da neću imati, odnosno strah od toga da neće nečega biti dovoljno. Ovakav strah uzrokuje grabež.

Škrto božićno darivanje

Moguće je da za Božić darujete puno toga, ali ništa ili malo daje onaj tko proračunato daje. Kada darujemo jedni druge često kažemo „ovo ti je od srca“. Dakle postoje i drugačiji darovi koji nisu „od srca“ to su proračunati darovi. Često nažalost i za Božić dajemo upravo ovakve darove. Nakana srca mijenja vrijednost poklona. Darivanje koje u sebi skriva potajnu želju da nešto dobijem zauzvrat je zapravo kupovanje i najpodmukliji oblik škrtosti jer u sebi nosi i elemente manipulacije. Darom kupujemo nečiju naklonost, dobar glas, ugled, emotivnu blizinu. Puno puta smo čuli nekoga govoriti „kupio ga je darovima“, „kako se jeftino dala prodati“. U takvome darivanju skriva se potajna želja da se nešto ugrabi za sebe, da se neprimjetno drugome ukrade pa je zapravo najsvirepiji oblik škrtosti. Drugome kradeš srce umjesto da mu daruješ svoje.

Bulimičari u duši

Već su crkveni oci škrtost nazivali „bulimijom duše“. Bulimičar je onaj koji se prejeda da bi na kraju sve to povratio i ponovo započeo ciklus prejedanja. Škrtost je isto takva „grabi, grabi, grabi“, bez da iskoristiš prikupljena dobra pa osoba ostaje u nezadovoljstvu i započinje novi ciklus grabeža.

Sveti Franjo nije svojoj braći uopće dao da dodiruju novac. Naš, Papa Franjo pak naziva novac „vražjom izmetinom“

Sveci su jako dobro znali opasnost koja se krije iza škrtosti ali i novca, pa primjerice sveti Franjo nije svojoj braći uopće dao da dodiruju novac. Naš, Papa Franjo pak naziva novac „vražjom izmetinom“. Zašto? Zato što je svaki čovjek ranjen istočnim grijehom, kako u Crkvi tako i u društvu, skloni ka ovoj požudi, ovoj pokvarenosti i korumpiranosti srca.

Škrtac se boji smrti

Zašto nam se srce tako lako vezuje uz materijalna dobra? Psiholozi i antropolozi su se bavili temom škrtosti. Imamo primjer ateista, američkog antropologa Ernesta Beckera, koji u svojoj knjizi „The Denial of Death“ (Negacija smrti) kaže da se zapravo u škrtosti skriva naš strah od smrti. Pred životnim limitima i ograničenjima (oskudica, bolest, starost, smrt) osjećamo nesigurnost. Svoju sigurnost mi moramo negdje pronaći pa tražimo temelj. Neki ga nalaze u Bogu neki u blatu.

U škrtosti leži i žeđ za moći, želja da budemo poštovani. Tu se krije duboki strah za sutra, strah od smrti, tu je korijen škrtosti u našem životu.  Kad u Lukinom evanđelju bogataš skuplja u svoje žitnice Gospodin mu  kaže da će se još ove noći zaiskat njegova duša. (Lk 12.20) Mi skupljamo, grabimo na različite načine i što nam se događa? Na kraju sve to ostavimo. Ovom zemljom je hodalo puno ljudi koji su mislili da će ih njihovo bogatstvo sačuvati, da će njihov status zauvijek trajati, da su nezamjenjivi i na kraju ih je vrijeme zamijenilo.

O čemu mislite?

Gospodin nam kaže: ondje gdje ti je blago ondje ti je  i srce.  Što to znači? Gdje su vam misli tijekom dana, gdje ulažete najviše svoje snage, tu Vam je srce. Ako Vam je blago u novčaniku, na bankovnom računu, statusu, ugledu i moći tu vam je i srce. Velikodušnost pak, rađa misli darivanja, želju za blizinom čovjeku, ljubav; škrtost pak donosi misli suparništva, uspoređivanja, takmičenja, sukoba i omalovažavanja.

Škrtac izdaje svoje prijatelje

Sv. Grgur Veliki na jednome mjestu govori o kćerkama škrtosti. Jedna je neosjetljivost za bližnjega, odnosno tvrdoća srca na tuđu muku. Druga je nasilje koje se manifestira kroz grabež. Kćerka škrtosti je izdaja. Pogledajmo malo u Judinu izdaju. Zbog čega se ona dogodila? Zbog novca, zbog statusa i političke moći.

Lijekovi za škrtost

Bog se u svojoj ljubavi uvijek pobrine da izliječi naše bolesti, da nam da lijekove za njih. Škrtost je duhovna bolest i za nju nam Bog daje duhovne lijekove.

Sveci nam daju 4 savjeta  za borbu protiv svoje škrtosti:

Sjeti se odakle je sve to došlo. Bog ti je dao milost da možeš raditi, dao ti je sve tvoje snage. Puno si truda uložio, ali taj je trud Bog blagoslovio. Bog ti je mnogo toga dao. Sv. Ivan Maria Vianney kaže da je čovjek, koji se ne sjeti odakle dolazi sve to što posjeduje, kao svinja koja jede rogače, a ne podiže glavu da vidi odakle dolaze. Svinja ne vidi da mu gospodar baca rogače. Takvi smo i mi ako se ne sjetimo da nam je sve u životu darovano. Ako ne zahvaljujemo na darovanome ulazimo u škrtost. Vidimo same sebe kao uzrok i temelj svega.

Sjeti se da je svrha svega što ti je darovano da usrećiš drugog čovjeka.

Treba imati umjerenost u svemu. Valja njegovati; umjerenost u radu, odmoru, materijalnim dobrima, duhovnim dobrima. To znači imati ravnotežu. Uvijek imati svijest da na ovaj svijet ništa nismo donijeli i ništa nećemo iznijeti iz njega. Recimo zajedno s Jobom – gol sam se rodio gol ću i otići iz ovoga života. (Usp Job 1.21).

Povjerenje u Providnost. U našim mukama i životnim željama mi mnogo puta zaboravimo uključiti Boga, zaboravimo da nam je providnost mnogo toga darovala.

Raskrinkaj svoju škrtost i pusti da te Bog mijenja

Ebenezer Scrooge, glavni je lik romana Božićna priča engleskog književnika Charlesa Dickensa. Ovaj roman doživio je mnoge ekranizacije, a Ebenezer Scrooge postao je simbol škrtosti. Tijekom Božića Scrooge mijenja svoj život i postaje velikodušan. Božić je vrijeme velikodušnosti i darivanja jer se Bog u Isusu Kristu darovao čovjeku ali tako što je dao sve „oplijenio se“. Nije dao zato što je tražio nešto zauzvrat. Bog je u sebi savršen i ništa mu ne nedostaje. Darovao se jer je htio, darovao se jer je ljubio i svoj dar platio je krvlju. Ovo vrijeme darivanja neka bude i prilika za preispitivanje „vrijednosti“ naših darova. Kako darujemo Bogu i kako darujemo čovjeku? U milosnoj noći Božjeg utjelovljenja,  mnogi su promijenili svoj život, sjetimo se Male Terezije i Paul Claudela. Raskrinkaj svoju škrtost i pusti da te Bog mijenja.

Uz želje da za ovaj Božić svoje darove, makar i skromnije darujete čistom nakanom završimo mišlju sv. Ivana Pavla II: „Nitko nije tako siromašan da nema što dati i nitko nije toliko bogat da nema potrebu ništa primiti.“