“Hello Darkness, my old friend…” Svi znaju legendarnu pjesmu sastava Simon & Garfunkel, ali znate li nevjerojatnu priču koja stoji iza prvog retka pjesme “The Sound of Silence”? Donosi je na svom Facebook profilu poznati američki teolog Scott Hahn.

Počelo je kada se Arthur “Art” Garfunkel, mladić iz židovske obitelji iz Queensa, upisao na Sveučilište Columbia. Tijekom prve godine usmjerenja, Art je upoznao studenta iz Buffala po imenu Sandy Greenberg (Sanford D. Greenberg) i odmah su se zbližili zbog zajedničke strasti prema književnosti i glazbi. Art i Sandy postali su cimeri i najbolji prijatelji. Mladenačkim idealizmom obećali su da će biti tu jedan za drugoga bez obzira na sve.

Ubrzo nakon što je krenuo na fakultet, Sandyja je zadesila tragedija. Vid mu je postao zamagljen i iako su mu liječnici dijagnosticirali akutni konjunktivitis, problem se pogoršavao. Konačno, nakon posjeta stručnjaku, Sandy je primio strašnu vijest da mu teški glaukom uništava optičke živce. Mladić s tako svijetlom budućnošću uskoro će biti potpuno slijep.

Shrvan, Sandy je pao u duboku depresiju. Odustao je od svog sna da postane odvjetnik i vratio se u Buffalo, gdje se brinuo hoće li biti na teret svojoj obitelji koja je bila u financijskim poteškoćama. Obuzet stidom i strahom, Sandy je prekinuo kontakt sa svojim starim prijateljima, odbijajući odgovarati na pisma ili uzvraćati telefonske pozive.

Tada se iznenada, na Sandyjevo čuđenje, njegov prijatelj Art pojavio na kućnom pragu. Nije namjeravao dopustiti svom najboljem prijatelju da odustane od života, pa je kupio kartu i nenajavljeno otputovao u Buffalo. Art je uvjerio Sandyja da se vrati na fakultet i obećao mu da će biti uz njega kako bi bio siguran da neće pasti – doslovno ili figurativno.

Art je održao obećanje, vjerno je pratio Sandyja po kampusu i doslovno bio njegove oči. Artu je bilo važno da se, iako je Sandy uronio u svijet tame, nikada ne osjeća osamljeno. Art je zapravo sebe počeo nazivati “Darkness” (engl. mrak, tama) kako bi pokazao svoju empatiju prema prijatelju. Govorio bi stvari poput: “Mrak će ti sada čitati.” Art je svoj život organizirao prema Sandyjevim potrebama.

Jednog dana Art je vodio Sandyja kroz prepuni Grand Central Station kada je iznenada rekao da mora ići i ostavio svog prijatelja samog i prestravljenog. Sandy se spotaknuo, naletio na ljude i pao zadobivši posjekotinu na potkoljenici. Nakon nekoliko mučnih sati, Sandy je konačno ušao u pravi vlak u podzemnoj željeznici. Nakon što je izišao iz stanice u 116. ulici, naletio je na nekoga tko se brzo ispričao – i Sandy je odmah prepoznao Artov glas! Ispostavilo se da ga je njegov pouzdani prijatelj pratio cijelim putem do kuće, pazeći da je siguran i dajući mu neprocjenjivi dar neovisnosti. Sandy je kasnije rekao: “Taj je trenutak bio iskra zbog koje sam počeo živjeti potpuno drugačijim životom, bez straha, bez sumnje. Zbog toga sam neizmjerno zahvalan svom prijatelju.”

Sandy je diplomirao na Columbiji, a zatim i na Harvardu i Oxfordu. Oženio se za svoju srednjoškolsku ljubav i postao iznimno uspješan poduzetnik i filantrop.

Dok je bio na Oxfordu, Sandyja je nazvao Art. Ovog puta Art je bio taj koji je trebao pomoć. Oformio je folk-rock duo sa svojim srednjoškolskim prijateljem Paulom Simonom i očajnički su trebali 400 dolara za snimanje prvog albuma. Sandy i njegova supruga Sue imali su doslovno 404 dolara na bankovnom računu, ali je Sandy bez oklijevanja dao svom starom prijatelju ono što mu je trebalo.

Artov i Paulov prvi album nije bio uspješan, ali je jedna od pjesama, “The Sound of Silence”, godinu dana kasnije postala hit broj 1. Uvodni je redak odjeknuo na način na koji je Sandy uvijek pozdravljao Arta. Simon & Garfunkel su postali jedni od najomiljenijih glazbenika u povijesti.

Dvoje diplomaca Columbije, od kojih je svaki na svoj način dao toliko toga svijetu, i dalje su najbolji prijatelji. Art Garfunkel je rekao da je, kad se sprijateljio sa Sandyjem, “izronio moj pravi život. Postao sam bolji čovjek u vlastitim očima i počeo shvaćati tko sam – netko tko se daje prijatelju.” Sandy sebe opisuje kao “najsretnijeg čovjeka na svijetu”.