Dr. Sabljar radi na akutnom odjelu muške psihijatrije. “Sve je manje liječnika, medicinskog osoblja i njegovatelja. Svi su izloženi velikim pritiscima, imaju puno prekovremenih sati. Dugoročno je to nemoguće izdržati. Onda ljudi pate s psihičke strane, pa im strada mentalno zdravlje ili s tjelesne strane, pa počinju češće pobolijevati i češće odlaze na bolovanje. Premalo je ljudi da bi se opskrbio cijeli niz i brojni ljudi kojima je potrebna skrb, pomoć, njega, praktički kroz 24 sata”, upozorila je dr. Sabljar.

Sindrom izgaranja na poslu prisutan je svugdje, pa i među liječnicima i osobljem koji rade s ljudima i susreću se s različitim i teškim ljudskim životima i dijagnozama.

“Trebamo prepoznati da nam je teško, da smo na početku izgaranja, naći načina da pomognemo sebi i drugima, da možemo raditi svakodnevni posao kojeg inače radimo s ljubavlju. Da ne volimo čovjeka, ne bismo odabrali ovaj posao i ovo zanimanje”, rekla je dr. Sabljar.

Što je burnout?

Izgaranje (burnout) je stanje emocionalne, fizičke i mentalne iscrpljenosti uzrokovano prekomjernim i dugotrajnim stresom. Ono smanjuje produktivnost i crpi psihičku i fizičku energiju čovjeka. “Izgaranje ne nastaje odjednom, nego kroz duži period u kojem je osoba pod kroničnim stresom i pritiskom. Naše tijelo i mozak nam šalju signale koje, ako prepoznamo na vrijeme, možemo prevenirati razvitak sagorijevanja. U potpuno razvijenom burnoutu, osoba više nije u stanju funkcionirati na osobnoj i na profesionalnoj razini”, upozorila je dr. Sabljar.

Dr. Arlena Sabljar / Foto: Ines Grbić

Izgaranje (burnout) je stanje emocionalne, fizičke i mentalne iscrpljenosti uzrokovano prekomjernim i dugotrajnim stresom.

“Depresija i burnout su složena psihička stanja, često udružena, nevidljiva i teško ih je prepoznati. Oko 280 milijuna ljudi u svijetu ima depresiju, a uz suvremene pritiske posla i života, čak 77% zaposlenika doživjelo je burnout. Sindromu izgaranja na poslu sklone su osobe koje izrazito odgovorno, požrtvovno, s puno želje i entuzijazma, pristupaju svom poslu i kolegama, općenito ljudima. Češće su to perfekcionisti, pesimistične i kompetitivne osobe te oni željni potpune kontrole. Izgaranje na poslu ne ovisi o opasnosti zanimanja, primjerice da više pogađa pirotehničare, vojnike, policajce i sl., nego to je individualna predispozicija”, rekla je dr. Sabljar.

Četiri faze koje treba prepoznati

Predavačica je opisala četiri faze sindroma sagorijevanja. U prvoj fazi ‘medenog mjeseca’ čovjeka veseli posao, ispunjen je pozitivnom energijom, entuzijazmom, osjeća se poletno, nijedan zadatak nije pretežak. U fazi realnosti, osoba počinje uočavati probleme i da ipak nije sve savršeno. Javlja se sve više posla i obaveza, osoba se sve više trudi, razočaranje i frustracija postaju postaju svakodnevica. Započinju ogovaranja i podmetanja na radnom mjestu, osoba kući dolazi umorna, nervozna, nema kapaciteta za članove obitelji ili zajednice te shvaća da je radno mjesto i posao ne zadovoljavaju socijalno ni financijski.

U fazi razočaranja osoba pada u zatvoreni krug; postaje umorna i nervozna, javlja se nesanica. Osoba je stalno ljuta i krivi druge za to što se događa. Otvoreno počinje biti kritična prema nadređenima i kolegama, razdražljiva i svadljiva, teško podnosi frustracije. Osjeća se bespomoćno. Anksioznost i depresija postaju dio svakodnevnice, osoba često somatski pobolijeva.

U fazi alarma čovjek je iscrpljen, umoran dolazi na posao, mentalne i fizičke rezerve su potrošene, funkcionira na minimumu energije. Javlja se osjećaj stalnog neuspjeha. “Ta faza je ozbiljna, i ako čovjek ne potraži pomoć, može ostaviti ozbiljne posljedice na zdravlje. Život se tada čini besmislenim i osjeća se stalni očaj. Kod nekoga slijedi zlouporaba alkohola ili drugih psihoaktivnih tvari kako bi se otklonilo depresiju i anksioznost”, rekla je dr. Sabljar.

Fizička i psihička istrošenost

Znakovi izgaranja su kronični umor koji se na početku javlja kao nedostatak energije i osjećaj umora danima; kasnije se osoba osjeća fizički i emocionalno iscrpljeno, izmučeno i potrošeno, a pomisao na sutrašnje obveze još je više iscrpljuje. Dolazi do problema sa spavanjem, pažnjom i koncentracijom. “Fizički simptomi su bol u prsima, preskakanje i lupanje srca, kratkoća daha, bol u trbuhu, vrtoglavica, padanje u nesvijest i glavobolje. Osoba češće obolijeva i gubi apetit. Budući da je ljudsko tijelo istrošeno, imunosni sustav je oslabljen i osoba je osjetljivija na različite infekcije, gripe i prehlade.

Anksioznost može dovesti do toga da osoba ne može funkcionirati privatno ni profesionalno, a osjećaj vlastite krivnje i bezvrijednosti kasnije se može razviti u tešku depresiju.

Stres / Foto: Pixabay

S pogoršavanjem tih osjećaja osoba se pita “Koji je smisao?”. Ljutnja se u početku javlja kao napetost i iritabilnost, osjećaj da osoba više nije u stanju odraditi nešto efikasno kao prije. Razvijaju se svađe i nesuglasice na poslu i kod kuće, otuđenost, osoba se osjeća isključena od okoline. Gubitak užitka počinje kao gubitak volje za poslom, a ako se ne intervenira, kasnije može prerasti u gubitak uživanja u slobodnom vremenu te vremenu za obitelj i prijatelje. Pesimizam može utjecati na manjak povjerenja u druge i osjećaj da osoba ne može računati na nikoga.”

Izolacija se u početku predstavlja kao gubitak volje za socijalizacijom, a kasnije može prerasti u ljutnju već kad se osobi netko samo obrati, opisala je dr. Sabljar simptome burnouta. Kronični stres sprječava dobru učinkovitost i efikasnost kao prije, bez obzira na puno vremena uloženog u rad, što rezultira gomilanjem obaveza i osjećajem nezadovoljstva. Četiri faze prate suočavanje s tim problemom.

Kako identificirati sindrom burnouta?

Nužno je prepoznati stresore u radnom okruženju, ispitati udruženost stresora na radu sa sindromom izgaranja i simptomima anksioznosti i depresije. “Da bi se izbjegao sindrom sagorijevanja, na radnom mjestu treba argumentirati svoje mišljenje i dokazati da je osoba u pravu. Naučite reći ‘Ne’, radite na jačanju samosvijesti. Ako ne možete promijeniti posao, barem promijenite stav – naučite postaviti granice i držite ih se. Izbjegavajte poslove u kojima uvijek morate sebe davati drugima, osim ako niste dobri u primanju od drugih. Ne dopustite da vam posao zavlada životom. Prekovremeni rad negativno će utjecati na vašu sposobnost da taj posao radite duže razdoblje. Pronađite jedno ili dvoje kolega s kojima možete razgovarati i podijeliti svoje poteškoće. Zadržite aktivan društveni život i nemojte se odricati svojih hobija”, poručila je dr. Sabljar.

Stres na poslu, koji dovodi do sagorijevanja ako je osoba duže izložena stresu, stvara pretpostavke za moždani i srčani udar, uništava mentalno zdravlje i skraćuje život.

Preporuča se usvojiti zdrave stilove života; primijeniti redovitu i odgovarajuću prehranu, izbaciti ili smanjiti uzimanje kofeina, nikotina i šećera, baviti se tjelesnim vježbanjem radi održavanja kondicije, redovito odmarati i dovoljno spavati, prekinuti s aktivnostima koje nisu nužne, a koje su postale opterećenje. Zdrav način života dovodi i do povećanja otpornosti na stres.

“Sastavni dio dobrog psihičkog zdravlja su životna radost i dobro raspoloženje, dobri međuljudski odnosi, osjećaj za humor, ravnoteža između rada i zabave, usporiti i pronaći vrijeme za opuštanje, podijeliti probleme s prijateljima i obitelji, izvorima socijalne podrške; dobro upoznati sebe i svoje granice tolerancije na stres te, prema potrebi, zatražiti savjete od stručne osobe”, zaključila je dr. Arlena Sabljar.

S. Antonia Čobanov i dr. Arlena Sabljar na stručnom skupu o bolničkom pastoralu u Zadru