“Mozak je širi od neba, dublji od mora…” vizija je ishodišta naše svijesti i savjesti kontroverzne pjesnikinje Emily Dickinson. Spoznaja zadivljujućih mentalnih, fizičkih i duhovnih svojstava mozga ovisi o figurativnom izričaju prijenosa misli i ideja znanstvenika. Iznimni značaj metafora u znanosti odavno su prepoznali povjesničari i filozofi, moć oblikovanu u mehanicističko poimanje stvarnosti i svakodnevne lingvističke manipulacije.

Hoće li se istraživanja u neuroznanosti u rasponu od uzgajanja životinjskih mini mozgova u laboratorijima, do  primjene  umjetne inteligencije u svakodnevnom životu i moždanih implantata u ljudi približiti uvjerljivijoj  ideji o prirodi ljudskog mozga? Može li neuroznanost osvježiti poniznost znanstvenika – u spoznaji naizgled nevinih ali potencijalno malicioznih metafora. Metafora, koje nevidljivo afirmiraju nejednakosti i predrasude o evolucijski superiornim osobama u odnosu na rasu, klasi, spol i djelovanje? Ili metafora koje koriste vojnu, mehanicističku terminologiju za objašnjavanje postupaka u medicini, primjerice bombardiramo stanice tumora, ubijamo viruse, napadamo bolesti…

Metaforama, koje osporavajući slobodu savjesti, istodobno identificiraju  prekid trudnoće odnosno abortus ili prekid života nemoćnih i bolesnih osoba odnosno eutanaziju sa zdravstvenom skrbi ili  ljudskim pravom na liječenje i smrt. Analizirajući ulogu savjest u osobnim i kolektivnim zabludama u totalitarnim sustavima papa u miru Benedikt XVI. je istaknuo: “Šutnja savjesti je  potencijalno  smrtonosna bolest naše civilizacije”.  (O savjesti, Verbum, 2014. godine, BioEdge).

Prof. dr. sc. Jasenka Markeljević / Foto: Josip Ninković

Prof. dr. sc. Jasenka Markeljević pročelnica je Zavoda za kliničku imunologiju, pulmologiju i reumatologiju Interne klinike KBC Sestre milosrdnice Zagreb, a predaje na katedri interne medicine Medicinskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu.