Sve je počelo prije gotovo 65 godina, kada je Arthur “Art” Garfunkel, židovski klinac iz Queensa, upisao Sveučilište Columbia. Već na prijemnom Art je upoznao studenta iz Buffala po imenu Sandy Greenberg, i odmah su se povezali zbog zajedničke strasti prema književnosti i glazbi. Postali su cimeri i najbolji prijatelji. Uz idealizam mladih, obećali su da će uvijek biti tu jedan za drugoga, bez obzira na sve, prenosi portal Old time music.

Ubrzo nakon što je krenuo na koledž, Sandyja je pogodila tragedija. Vid mu se zamutio i, iako su liječnici dijagnosticirali kao privremeni konjuktivitis, problem se pogoršavao. Konačno, nakon specijalističkog pregleda, Sandy je primio strašnu vijest da mu ozbiljan glaukom uništava vidne živce. Mladić s tako svijetlom budućnošću uskoro je trebao biti potpuno slijep.

Sandy je počeo očajavati i pao u duboku depresiju. Odustao je od sna da postane odvjetnik i vratio se u Buffalo, bojeći se da će biti teret svojoj obitelji koja ionako financijski nije dobro stajala. Obuzet sramotom i strahom, Sandy je prekinuo kontakt sa svim starim prijateljima, odbijajući im odgovarati na pisma ili uzvratiti pozive.

Prijatelj koji ne odustaje

Odjednom se Sandyjev prijatelj Art pojavio na ulaznim vratima njegove kuće. Nije htio dopustiti najboljem prijatelju da odustane od života, pa je kupio kartu i nenajavljen doletio u Buffalo. Art je uvjerio Sandyja da još jednom pokuša na fakultetu, i obećao mu da će biti uz njega kako bi se uvjerio da ne padne – doslovno ili figurativno.

Art je održao obećanje i pratio Sandyja po kampusu te učinkovito služio kao njegove oči. Artu je bilo važno da se, iako je Sandy bio uronjen u svijet tame, nikad ne osjeti usamljen. Art je zapravo sebe počeo nazivati “mrakom” kako bi pokazao svoju empatiju s prijateljem. Rekao bi stvari poput: “Tama će ti sada čitati.”

Art je organizirao svoj život pomažući Sandyju.

Jednog dana, Art je vodio Sandyja kroz prepuni Grand Central kolodvor kada je iznenada rekao da mora otići i ostavio prijatelja samog i okamenjenog. Sandy je posrnuo, naletio na ljude i pao, posjekavši potkoljenicu. Nakon nekoliko paklenih sati, Sandy je konačno ušao u pravi vlak podzemne željeznice. Nakon izlaska iz stanice u 116. ulici, Sandy je naletio na nekoga tko se brzo ispričao – i Sandy je odmah prepoznao Artov glas! Njegov vjerni prijatelj u stopu ga je pratio cijelim putem kući, brinući se za njegovu sigurnost, istovremeno mu dajući neprocjenjiv dar neovisnosti. Sandy je kasnije rekao: “Taj trenutak je bio iskra koja me natjerala da živim potpuno drugačiji život, bez straha i sumnje. Za to sam neizmjerno zahvalan svom prijatelju.”

Sandy je diplomirao na Columbiji, a potom stekao i diplomu na Harvardu i Oxfordu. Oženio je srednjoškolsku ljubav i postao izuzetno uspješan poduzetnik i filantrop.

Prijateljstvo nema cijenu

Dok je bio na Oxfordu, Sandy je dobio poziv od Arta. Ovoga puta Art je bio taj koji je trebao pomoć. Osnovao je folk rock duo s prijateljem iz srednje škole Paulom Simonom, i za snimanje prvog albuma očajnički im je trebalo 400 dolara. Sandy i njegova supruga Sue na svom su računu imali doslovno 404 dolara, ali Sandy je svom starom prijatelju bez oklijevanja dao ono što mu je trebalo.

Artov i Paulov prvi album nije bio uspješan, ali jedna od pjesama, “The Sound of Silence”, godinu dana kasnije postala je broj 1. Uvodna rečenica odražavala je način na koji je Art uvijek pozdravljao Sandyja.

Dva maturanta Sveučilišta Columbia, od kojih je svaki toliko dao svijetu na svoj način, i dalje su najbolji prijatelji.

Art Garfunkel je rekao da kada se sprijateljio sa Sandyjem, “pojavio se moj stvarni život. Postao sam bolji čovjek u svojim očima, i počeo uviđati tko sam – netko tko daje prijatelju.” Sandy je pak sebe opisao kao ‘najsretnijeg čovjeka na svijetu.’

(Prema memoarima Sandya Greenberga “Hello Darkness, My Old Friend – Kako su odvažni snovi i nepokolebljivo prijateljstvo sljepoću jednog čovjeka pretvorili u izvanrednu viziju za cijeli život”)