Pobožnost križnog puta vjernika Petrovaradina uglavnom više nije vezana za javne prostore. Jedan takav nekada u puku omiljen javni prostor nalazi se na petrovaradinskom Novom Majuru, nedaleko crkve sv. Roka, u ulici Tome Maretića. Devastirano stanje prostora križnoga puta i kalvarijske kapele, posvećene Gospi žalosnoj, koja je 15. rujna proslavila svoje 250. proštenje, teško je prepoznati kada već i rijetki katolici znaju za mjesto gdje se nalazi. Uzrok tome je ubrzana izgradnja pobrđa Petrovaradina, devastacija i rušenje križa i cijelog prostora kroz protekla tri desetljeća, ali i promjena namjene ovoga prostora.
Petrovaradinski povijesni izvori kažu da je prva Kalvarija u Petrovaradinu izgrađena na brežuljku između crkava sv. Roka i Gospe Tekijske. Nije trebalo ručno donositi zemlju, nego je fruškogorski reljef pomogao u tome. Sadržavala je 11 postaja, dok je 12. bila sama građevina kapele sa tri kamena križa podidnuta na njezinom svodu. Križevi su ukopani u prirodni brežuljak, a kapela ispod križeva popločana opekom. Kapela je podignuta 1772. godine, o čemu svjedoči i vrlo oštećeni natpis na ulazu, a križevi su podignuti 1779. godine. Na otvorenju kapele nazočilo je oko 2000 vernika. Ona je bila mjesto pobožnosti petrovaradinskih katolika sve to II. svjetskog rata, osobito na Veliki petak i na blagdan Gospe žalosne. I danas postoji stari oltar Sedam žalosti BDM, a i prostor podno oltara, za postavljanje korpusa radi pobožnosti Velikog tjedna.
Kalvarija je devedesetih godina prošlog stoljeća pretrpjela znatna oštećenja. U kolovozu 1995. godine novopridošli stanovnici Petrovaradina su često prelazili vozilima preko prostora i prilaza, a vandali su srušili središnji križ sa Isusovim korpusom, koji do danas nije obnovljen. Srušene su i mnoge postaje od njih 12 koje su od crkve sv. Roka vodile do Kalvarije, zamijenjeni su reljefni prikazi tirolskih majstora, koji su bili postavljeni u postaje na mjesto starih limenih, a reljefi su odnešeni u tekijsko svetište gde je 2000.-ih izgrađen novi križni put.
Ovo graditeljski impozantno djelo, koje i dalje ima veliki vjerski i povijesni značaj, nalazi se na parceli br. 3605 u vlasništvu Grada Novog Sada, kojoj je nedavno, zalaganjem dr. Darka Polića, urbo-prostornoga planera iz Zavoda za urbanizam Grada Novog Sada, vraćena vjerska namjena. Naime, odnedavno je rimokatolička crkva Sv. Roka sa župnim dvorom, grobljem i Kalvarijom u postupku utvrđivanja za zaštitu spomenika kulture. U odgovarajućoj prostorno-planskoj dokumentaciji navodi se da je „Kalvarija kao dio spomenika kulture koji je u postupku utvrđivanja za nepokretno kulturno dobro, i za koje je obvezno čuvanje u integralnom obliku sa svim elementima autentičnog sklopa“.
U perspektivi će, dakle, biti moguća obnova kalvarijske kapele i križa. Ona je zbilja nužna, budući da su vrata kapele razrušena, a ispred njih i cijelog visokog ulaza se baca i spaljuje smeće i suha vegetacija. Čestica zemljišta na kojoj se nalazi smatra se kod lokalnih stanovnika zapuštenom, što i jest njezino činjenično stanje, budući da je najveći dio zarastao u žbunje i stabla. Enterijer kapele, kako ga je ovjekovječio prije šest godina novinar Miroslav Farkaš i nedavno preminuli istraživač povijesti Petrovaradina Petar Pifat u dokumentarnom filmu, još uvijek ima elemente sakralne vrijednosti, uključujući i oltarni reljef Gospe žalosne. Prvi korak u pravcu razmišljanja o obnovi morala bi biti zaštita ovoga prostora kao spomenika kulture, što je pravno-stručni postupak koji bi se morao ubrzati.
Fotografije prikazuju prostor Kalvarije u Petrovaradinu i kalvarijske kapele Gospe žalosne u sadašnjem stanju.
Jedan od preostala dva križa
Svod kapele Gospe žalosne
Ostaci postaje