Iste godine zvono, za koje će se ispostaviti da je najstarije datirano zvono u bivšoj državi i Hrvatskoj, dopremljeno je u Šibenik i postavljeno ispred zgrade Muzeja grada Šibenika, odakle je kasnije premješteno ispred crkve sv. Krševana, prenosi portal mok.hr. Zvono su izlili zvonoljevači Jakob nepoznata prezimena i Andreotto Pisanus. Pretpostavlja se da je u more uz hrvatsku obalu dospjelo nakon 1291. godine, kada su se templari i ivanovci (rimokatolički viteški red osnovan u Jeruzalemu u 11. stoljeću, danas Suvereni viteški red s atributima države koji ima diplomatske odnose s Hrvatskom) povukli iz Accona i napustili sva svoja uporišta u Svetoj zemlji.

Povijest zvona

Ivanovci su Accon zauzeli 1191. godine, nakon pada Jeruzalema u ruke arapskog vođe Saladina. Stoljeće kasnije veliki meštar templara Guillaume de Beaujeau, shvativši da je obrana Accona uzaludna, htio je pregovarati s vojskom egipatskog sultana o predaji grada. Međutim, došlo je do do pobune građana Accona protiv njega i njegovog nauma. Tada se on, nemajući izbora, s desetoricom svojih vitezova ukrcao u brod te zaplovio prema Cipru, odnoseći sa sobom dragocjenosti i svetinje. Među njima je vjerojatno bilo i zvono koje je od 1960. godine jedna od šibenskih zanimljivosti i turističkih atrakcija. Vrlo je vjerojatno da su Beaujeu i zvono isplovili iz Accona prije nego što je vojskovođa el-Ashraf u svibnju 1291. godine zauzeo Accon. Brod, ne nužno onaj isti koji je otplovio iz Accona, a na kojem je zvono bilo dio tovara, doživio je havariju kod otoka Silbe pri plovidbi najvjerojatnije prema Senju. Naime, ondje su templari imali svoje podružnice, a matično središte bilo im je u Vrani na Vranskom jezeru.

Točnost ovih pretpostavki koje imaju uporište u nekim povijesnim analogijama, nikada nije znanstveno potvrđena, no i bez toga zvono koje u Šibeniku obitava već više od 60 godina, a nije zvonilo najmanje 750 godina, iznimno je vrijedno. Ono ne samo što je najstariji poznati primjerak datiranog zvona, kako piše povjesničar Ivan Bach, nego je izvanredno rijedak spomenik kulture križarskog Accona iz 1266. godine.

Detaljan opis

Zvono je izliveno u bronci, visoko do krune (karika) 1,10 m, a visina krune iznosi 28 cm, dok je promjer otvora zvona 1,18 m. Oko gornjeg dijela zvona smješten je natpis u dva reda odvojena međusobno zaobljenom reljefnom prugom, a takve pruge obrubljuju natpis i s gornje i s donje strane, pa i iznad cjeline natpisa ponavlja se u neznatnoj udaljenosti još jedna, odvajajući gornju kapu zvona od plašta, koji je gladak, bez ukrasa ili slova, te se postupno širi prema obodu. Taj je jače izvijen, a na prijelazu, iznad njega dvije su pruge, šire i plosnije od gornjih pored natpisa. Slovo N je u natpisu redovno zrcalno postavljeno. U početku natpisa stavljeno je u riječi IM slovo M umjesto N. Čitav natpis glasi:

+ IM NOMINE · DOMINI· AMMEN ·ANNO· DOMINICE INCARNACIONIS · MILLESIMO · DVCENTESIMO · SEXAGESIMO · SEXTO · IACOBVS · CAMPANARIVS · DEMESSANA . ET ANDREOTVS PISANVS ·ME· FECERVNT ·IN · ACCON · + MENTEM SANCTAM · SPONTANEAM · HONOREM ·DEO· ET· PATRIE· LIBERACIONEM + AVE · MARIA · GRATIA · PLENA · DOMINVS TECVM +O+

U prijevodu bi taj natpis glasio:

U IME GOSPODA, AMEN. GODINE UTJELOVLJENJA GOSPODNJEG TISUĆU DVJESTA ŠEZDESET I ŠESTE, JAKOB ZVONOLJEVAČ IZ MESSANE I ANDREOT PIZANAC NAČINIŠE ME U ACCONU. UM (NEKA BUDE) SVET I ODAN, ČAST (NEKA BUDE) BOGU, A OSLOBOĐENJE DOMOVINI. ZDRAVO MARIJO, MILOSTI PUNA, GOSPODIN S TOBOM.

S obzirom na izvanrednu ulogu templara i ivanovaca u Acconu i mnogim drugim uporištima kršćana u Siriji i Palestini, kao i na njihove velike posjede u Hrvatskoj, možemo pretpostaviti da je spomenuto zvono nakon napuštanja Accona i drugih susjednih uporišta oko 1291. do obala Hrvatske dopremljeno upravo posredstvom jednog od spomenutih redova, najvjerojatnije templara.