Svečano misno slavlje u 11 sati predslavio je varaždinski biskup mons. Bože Radoš, a koncelebrirali su uz viničkog župnika, vlč. Tomislav Leskovar, župnik u Đurđevcu rodom iz župe Vinica, čuvar svetišta i župnik župe sv. Nikole u Krapini vlč. Davor Štuljan te tajnik biskupa Radoša vlč. Marko Domiter. Na hodočašću je sudjelovalo više stotina župljana župe Vinica od kojih je i poveća grupa stigla pješice obnavljajući stoljetnu tradiciju pješačenja Majci Božjoj Jeruzalemskoj.  

Misno slavlje započelo je velikom svečanom procesijom u kojoj su sudjelovale župne zajednice ministranata, pjevača, puhačkog orkestra župe Vinica, zavičajnih udruga te predstavnici društvenog,  kulturnog i političkog života općine Vinica. Nakon procesije sve je okupljene pozdravio vlč. Davor Štuljan predstavivši ukratko samo svetište i njegovo značenje za vjernike ovog zagorskog kraja. Pozdravio je biskupa Radoša koji je po prvi puta u ovom marijanskom svetištu te mu zaželio da se ovdje osjeća kao doma, kod Majke, sa svojima. Vlč. Štuljan posebno je pozdravio i zahvalio i preč. Valentu Posavcu koji je inicirao i suorganizirao ovo posebno hodočašće i slavlje te čestitao njemu i svim župljanima župe Vinica ovaj veliki hodočasnički jubilej. 

Biskup Bože Radoš

Biskup Radoš se uvodeći u misno slavlje posebno osvrnuo na 200 godišnju tradiciju hodočašća župe Vinica istaknuvši kako su mnoge generacije ljudi hodočastile u ovo svetište sa željom da ovdje susretnu živoga Boga. „Uspinjemo se na ovaj vrh kao na onaj brežuljak u Jeruzalemu, na Kalvariju gdje se nalazi Isusova majka, pod njegovim križem. Dok se uspinjemo, nosimo i mi svoje križeve, svoje teškoće i želimo ih, zajedno s Marijom staviti na Isusov križ. Uspinjemo se na ovo brdo i u radosti kao na brdo Karmel, brdo cvijeća, gdje prepoznajemo radost boravka s Bogom“, kazao je biskup Radoš te pozvao hodočasnike na zahvalnost Bogu i na uzdizanje srca k Njemu po Majčinu zagovoru.  

U svojoj je homiliji biskup Radoš progovorio o značenju i smislu hodočašća, o tome kako svetišta pišu povijest ovog kraja, kako bi skupljene molitve i zagovori u ovom svetištu pričale povijest župe Vinica i svake njezine obitelji koje su stoljećima ovdje Bogu prikazivale molitve i prošnje. 

U nastavku je biskup tumačio Isusovu prispodobu o sijaču. Govoreći o evanđeoskom kontekstu u kojem Isus govorio ovu prispodobu biskup je pojasnio da je to vrijeme prvih razočaranja u Isusovom javnom djelovanju, kada oni koji su se oduševili i pošli za njim napuštaju njegovo učenje jer su imali drugu viziju mesije i njegovog djelovanja. Slikovito rečeno ova prispodoba ne pada u dobru klimu i na dobar teren i neki bi iskusan, mudar, pametan sijač odustao sijati, bacati dobro sjeme u takvu zemlju, ali Isus unatoč tome sije, kazao je biskup te dodao: „Braćo i sestre, nikada atmosfera, nikada teren nije bio dobar za evanđelje. Mi danas kažemo da živimo u takvoj društvenoj klimi koja ne pogoduje Crkvi, Kraljevstvu nebeskom, Evanđelju. I to je točno. No to nije zapreka za naviještanje Evanđelja i uvijek je tako bilo. Nikada nije bila idealna klima za sijanje Riječi Božje. Ali svaki puta kada se sijala Riječ Božja, Evanđelje je donosilo plod. Ne zbog klime i terena nego zbog snage sjemena koje se sije. Zbog snage Riječi koja izlazi iz Božjih usta, koja se ne vraća Bogu, a da nije donijela plod. I danas Bog tako sije u klimi našega vremena.“

Nakon tumačenja same prispodobe biskup je ohrabrio okupljene da svoje molitve, potrebe i poteškoće, ali i zahvale Bogu za sve primljene milosti zasade u dobru, plodnu zemlju Blažene Djevice Marije da njezinim zagovorom i njihov život postane jedan od cvjetova na rascvjetanoj zemlji karmela, na njivi Marijna života gdje je posijan i najdublji korijen pustio njezin Sin, Isusu Krist koji je izvor svakoga života i dat će da i naš život bude plodan. 

Na kraju misnog slavlja preč. Valent Posavec podsjetio je na početke dvjestogodišnje tradicije hodočašća župe Vinica Majci Božjoj Jeruzalemskoj. Kada su 1823. godine najprije tuča, a onda i skakavci uništili svu ljetinu te je prijetila glad stanovništvu viničkoga kraja, župnik Mirko Vojče organizira zavjetno hodočašće da bi župljani izmolili zaštitu i blagoslov za sebe, za svoju ljetinu da bi preživjeli. 

Zahvalio je preč. Posavec biskupu Radošu na predvođenju slavlja, župniku domaćinu na gostoprimstvu, te svima koji su sudjelovali u organizaciji ovog slavlja: načelniku Branimiru Štimcu, općinskim vlastima, udrugama, župnim zajednicama i svim hodočasnicima. Župa Vinica kao uspomenu na ovu obljetnicu darovala je svetištu kalež korišten u ovoj svetoj misi i misnicu u kojoj je biskup Radoš slavio svetu misu. 

Podsjetimo kako je gradnja crkve Majke Božje Jeruzalemske bila potaknuta čudotvornim kipićem Marije s djetetom što ga je 1669. godine iz Jeruzalema donio Stjepan Balagović na dar bratu Nikoli. Nakon što je on primio puno milosti i blagoslova moleći se Mariji pred tim kipićem dao ga je na štovanje i drugima te se proširila pobožnost Majci Božjoj u tom kraju. Gradnja crkve započela je 1750. godine, a dovršena i posvećena 1761. godine. Crkva je nakon izgradnje, koju su financirali vlastitim prinosima mještani Krapine, postala hodočasničko tj. proštenjarsko mjesto.