Povijesni tijek

Mihajlo Cerularije i kardinal Humbert da Silva nisu primarni uzroci raskola. Naravno, mislimo na bulu ekskomunikacije iz 1054. godine.  Uzrok raskola je u piramidalnom ustrojstvu Crkve na Zapadu (u teologiji Rima) i sinodalnom ustrojstvu Crkve na Istoku (teologija istoka).

Humbert da Silva 16. srpnja 1054. kao papin izaslanik za vrijeme liturgije ulazi u crkvu Aja Sofija. Tim bogoslužjem predsjedao je Mihajlo Cerularije. Humbert ulazi i pristupa k oltaru te prilaže bulu ekskomunikacije.  Car koji je bio na bogoslužju traži da se ta bula spali, uništi i da ne sramoti crkvene velikodostojnike. Cerularije ne dopušta nego želi da ostane na vječnu sramotu onima koji su napisali. 4 dana kasnije, Cerularije saziva sve biskupe koji su bili u Carigradu (ne samo carigradske patrijaršarije) i uzvraća na isti način – ekskomunikacijom autora bule. 

Bula započinje riječima “Mi, kardinal svete rimske Crkve… svete rimske apostolske stolice kojoj je na poseban način povjerena skrb za sve druge Crkve; prvoj od svih apostolskih stolica dođosmo u ovaj časni grad i nađosmo jedan razlog radosti i žalosti….Razlog radosti je odnos carskog veličanstva koji nas je primio sa svim počastima priznavajući ulogu rimske stolice. Razlog žalosti je da patrijarh Mihajlo, koji sebe neovlašteno tako zove nije se udostojao primiti nas kao predstavnike prve apostolske stolice.. “

Ipak, to nije pravi problem. Patrijarh Atenagora I.  i Pavao VI.  su ukinuli anateme  7. prosinca 1965.  Na Zapadu je i dalje piramidalna hijerarhija, a na istoku sinodalnu autokefalnost. Dakle – postoji problematika neovisno o ranije nabrojanim elementima.  

Pitanje primata rimskog biskupa

Na Istoku i Zapadu razvijaju se različite ekleziologije po pitanju prvenstva. Na Istoku se došlo do prvenstva časti, a na Zapadu i časti i vlasti. Istok odbija primat vlasti. Pravoslavni priznaju jedan od dva primata. 

Filioque

Ovdje je riječ o nauci o izlaženju Duha Svetoga. Na nicejsko – carigradsko vjerovanje, koje ističe: Vjerujem u Duha Svetoga, Gospodina i Životvorca, u Španjolskoj je koncem 6. stoljeća uneseno i: koji izlazi od Oca i Sina. Nakon II. Nicejskog sabora 787. godine, patrijarh Tarazije naučavao je kako Duh izlazi od Oca po Sinu. Vremenom, nakon te godine, na Istoku je uvjerenje da Duh izlazi isključivo od Oca po Sinu bilo sve jače.

Euharistija

Za vrijeme liturgije, pravoslavni nemaju “trenutak posvećenja” darova kruha i vina. Za njih je cijela anafora mistični trenutak pretvorbe. Mi, katolici, za razliku od njih imamo određeni trenutak u kojem imamo “egzagktnu i točnu” pretvorbu u trenutku zaziva Duha Svetoga nad darove i izgovaranje riječi ustanovljenja.

Poimanje čistilišta

Iako mnogi sveci svjedoče o postojanju čistilišta, poglavito kroz viđenja koja su im dana, Pravoslavna Crkva je suprotnog stava.

U Katoličkoj Crkvi, pored grijeha koji je okajan u sakramentu ispovijedi, ostaju posljedice grijeha. Te se posljedice “brišu” činjenjem zadovoljštine, odnosno pokore. Pravoslavci s druge strane stavljaju naglasak na pokajanje, te primjera radi u sakramentu ispovijedi ne nalažu nikakvu zadovoljštinu za počinjene grijehe.

Mariološko pitanje

Pravoslavna Crkva ne vjeruje da je Marija začeta bez istočnog grijeha te poručuju da Marija nije bila očišćena od istočnog grijeha sve do Uznesenja.

Bulom Ineffabillis Deus definirana je dogma o Bezgrešnom začeću. Njome Papa nije proglasio ništa novo, nego izjavljuje, objavljuje i definira da je učenje (da je Marija bila očuvana od svake ljage istočnog grijeha) doneseno i da svi vjernici moraju čvrsto vjerovati. Na istoku nije bilo značajnijeg osporavanja ovog sadržaja, ali je ipak 40 godina nakon proglašenja carigradski patrijarh u svojoj poslanici govorio kao o novini koju je uvela papistička Crkva.