Koncil je svečanim ceremonijama u crkvi sv. Petra bio otvoren na blagdan Bezgrešnog začeća 1869. godine.

Tijek događaja

Shema “O Kristovoj Crkvi” izazvala je mnoge reakcije. Ta je shema sadržavala plan o raspravi primata Pape, odnosa prema svjetovnoj vlasti, a pridodan je i odlomak o Papinoj nepogrešivosti.

Iako su se mnogi pobunili zbog rasprave o Papinoj nepogrešivosti, nadbiskup Dechamps obrazložio je da Papina nepogrešivost nije osobna, budući da ovisi o službi, ali ni apsolutna, jer je pod određenim uvjetima.

Treba vjerovati da kada rimski papa govori s katedre (ex catedra), tj. kada po svojoj dužnosti pastira i učitelja svih kršćana upravlja i kada snagom svoje najviše apostolske vlasti konačno odlučuje da čitava Crkva treba držati neku nauku o vjeri ili moralu, da on tada na osnovi Božje pomoći koja mu je u sv. Petru obećana uživa onu nepogrešivost s kojom je božanski Spasitelj htio da njegova Crkva bude obdarena kod donošenja konačnih odredbi u stvarima vjere ili morala; i da su stoga takve konačne odluke rimskog pape nepromjenjive same po sebi, a ne po pristanku Crkve.

Na kraju, oci su se složili oko konačne izjave i zaključili : Tko kaže da papa prilikom donošenja dogmatskih odluka radi samovoljno (ex arbitro) i odvojeno od Crkve, neka bude izopćen.

Osim toga, definiran je i Papin primat. Vezano za ovu temu, rasprave nisu bile tolikog intenziteta kao što su bile u pitanju nepogrešivosti, budući da je vladalo jedinstvo i slaganje oko izričaja iz Sv. pisma – Ti si Petar – Stijena i na toj stijeni sagradit ću Crkvu svoju i vrata paklena neće je nadvladati. Tebi ću dati ključeve kraljevstva nebeskoga, pa što god svežeš na zemlji, bit će svezano na nebesima; a što god odriješiš na zemlji, bit će odriješeno na nebesima.

Primat je definiran na sljedeći način: Papina vlast je redovita, neposredna biskupska vlast nad čitavom Crkvom i svim pojedinačnim Crkvama, ali ne ukida redovnu i neposrednu vlast biskupa u njihovim dijacezama.

Konačna objava glasila je: Svi vjernici moraju vjerovati da Sveta apostolska Stolica i Papa u Rimu imaju vlast nad čitavom kuglom zemaljskom i da je upravo rimski papa nasljednik sv. Petra, pravi namjesnik Krista te da je kao glava Crkve i otac i učitelj svih kršćana.

Nadodajmo i da se nisu svi biskupi složili s odredbama I. Vatikanskog sabora. Na konferenciji u Nurnbergu, koju je sazvao nadbiskup Dollinger 1871. godine, grupa profesora proglasila je sabor neekumenskim i osporila njegove odluke. Poslije toga, oni koji su bili privrženi ovim idejama udružili su se i oformili novu, Starokatoličku Crkvu.