Prema predaji, na mjestu sadašnje crkve nalazila se srednjovjekovna kršćanska bogomolja posvećena Blaženoj Djevici Mariji koju su, najvjerojatnije, podigli redovnici tadašnje petrovaradinske cistercitske opatije. Nakon turske najezde i zaposjednuća ovih krajeva 1526. godine, spomenuta je kršćanska bogomolja srušena i na njenom mjestu podignuta muslimanska, u narodu poznata kao Tekija.

Pobjeda križa / foto: tekije.com

Nakon odlaska Turaka 1687. godine, Petrovaradin postaje stjecištem vojnika, obrtnika, trgovaca i zemljoradnika, a prvi redovnici, članovi isusovačkog reda, dolaze već 1693. godine. Budući da u oslobođenom Petrovaradinu ne zatiču sačuvane srednjovjekovne kršćanske bogomolje, isusovci su u prvo vrijeme primorani misionariti. Prije podizanja vlastite samostanske crkve sv. Jurja, u podnožju petrovaradinske tvrđave, za bogoslužje su koristili napuštenu tekijsku džamiju koju su preuredili u kršćansku crkvicu i posvetili je Bezgrješnom začeću Blažene Djevice Marije.

Pobjeda nad Turcima

Sedamnaest godina nakon mira u Srijemskim Karlovcima 1699. godine, potpisanog između austrijskoga i turskog carstva, brojčano nadmoćna turska vojska pristigla je 3. kolovoza 1716. godine pod zidine Petrovaradina i započela opsadu. Austrijska vojska, pod zapovjedništvom princa Eugena Savojskog, odgovorila je izlaskom iz utvrde u jutro 5. kolovoza iste godine i, u kraćoj borbi vođenoj nedaleko od crkvice Bezgrješnog začeća BDM, turska je vojska doživjela strahovit poraz.

Čudotvorna slika Gospe Tekijske / foto: tekije.com

Uvjeren da je pobjeda nad osvajačem izvojevana Gospinim zagovorom, princ Eugen je u znak zahvalnosti petrovaradinskoj crkvi Bezgrješnog začeća BDM darovao sliku Bogorodice s djetetom – Isusom u naručju, koju je dotada kao svetinju nosio u ratne pohode i pred njom zazivao nebesku pomoć za svoju vojsku.

S obzirom da je pobjeda izvojevana u bitci vođenoj 5. kolovoza, na spomendan Snježne Gospe, spomenuta je crkva otada povjerena zaštiti Gospe Snježne, odnosno Gospe Tekijske. Zbog svoje čudotvornosti, ova je slika vremenom postala predmetom iznimnog štovanja, a blagdan Snježne Gospe – danom najvećih hodočašća u ovo marijansko svetište u Petrovaradinu.

Velike i male Tekije

U prvim poslijeratnim godinama crkva je proširena troškom obitelji nastradalog austrijskog podmaršala grofa Siegfrieda Breunera, kojega su Turci zarobili i pogubili na sam dan bitke. Drugo proširenje i preuređenje crkve učinili su 1754. godine oci isusovci. Na spomendan svetih Joakima i Ane, 26. srpnja iste godine, svečano je u crkvu unešena čudotvorna slika Gospe Snježne.

U znak sjećanja na taj događaj svetište i danas ovaj spomendan slavi kao “Male Tekije”, dok se blagdan Snježne Gospe u svetištu slavi kao “Velike Tekije”.

Kako je za HKM rekao vlč. Ivan Rajković, rektor biskupijskog svetišta Gospe Snježne – Tekije u Petrovaradinu, “toga dana slavimo Gospinu pomoć kršćanskoj vojsci da bi naša vjera na ovim prostorima mogla ostati i opstati. Naime, treba znati da je to vrijeme bilo vrijeme ekstrema i uništenja – ili će biti islam ili kršćanstvo. Tada je Gospa odlučila da će na ovim prostorima pobijediti kršćanstvo. Poslije te bitke turska vojska više nikada nije prešla sjeverno od granice Dunava i Save.”

Punih tristo godina Gospa bdije nad katoličkim narodom u Srijemu

Vlč. Rajković dodaje: “Treba istaknuti da ovo svetište Gospe Snježne upravo stoji tu i da je simbol našeg svetišta, jedinstvenog u svijetu, činjenica da na samoj toj apsidi, gdje je bila stara turska tekija, križ gazi polumjesec koji je okrenut na leđa. Upravo to je simbol pobjede kršćanstva nad islamom. Crkva stoji kao svjedok vremena koje je prošlo i za koje molimo da se nikada više ne vrati. Od toga možemo učiti i moliti da se tako što više ne ponovi, a s druge strane Gospa bdije upravo i nad svima nama koji smo ovdje, koji se utječemo pod njenu zaštitu i koja nas zaista štiti i od svih ovih događanja koje su se i događala i poslije petrovaradinske bitke kroz tristo godina.”

S obzirom da se na dan vašega slavlja i blagdan Gospe Snježne u Hrvatskoj slavi Dan pobjede i domovinske zahvalnosti, kako je tih dana biti Hrvat u Petrovaradinu i Srijemu?

“Prvih godina imali smo malih neugodnosti. Recimo, Knin se oslobađa 1995., mi slavimo našu svetu misu za Velike Tekije i zvone sva zvona, a izbjeglička kolona Srba iz Hrvatske prolazi kroz Petrovaradin. Tih je godina, istina, bilo malo nezgodno, ali u ovo sadašnje vrijeme u Petrovaradinu problema nemamo. Kada se organizira neki spomen na srpska stradanja, u Bačkoj Palanci ili negdje drugdje, a nama dolazi autobus iz Hrvatske, policija ga provodi, da ne bi bilo problema. Naše svetište je starije od 300 godina i ta dva događaja ne bi trebalo dovoditi u vezu. Ukratko, mogu reći da zadnjih godina nemamo problema u vezi s tim.”

Unutrašnjost crkve Gospe Snježne u Petrovaradinu / foto: tekije.com

Redovita proslava Velikih Tekija

U najavi ovogodišnjih Velikih Tekija vlč. Rajković ističe: “Za Velike Tekije uvijek je uočnica u 19 sati. Prije toga mise slave grkokatolici i mađarski vjernici. Na samu svetkovinu svete mise su na njemačkom u 8.30 i Križni put u 9 sati na mađarskom jeziku. Svečana misa je u 11 sati. Podsjećam da vjernici koji žele i mogu doći dolaze i organizirano sa svojim župama. Uvijek imamo neki autobus iz Hrvatske, a može se doći i osobnim vozilima, s obzirom da postoji i parkiralište u okviru svetišta. Želimo dobrodošlicu svima koji nam se odvaže doći.”