Redovnica Marija rođena je u Blatu na Korčuli 10. prosinca 1892., a umrla je u Rimu 9. srpnja 1966. godine. U ranim godinama života položila je zavjet vječne čistoće. U rodnom mjestu Blato vodila je tri vjerska društva te je djecu poučavala vjeronauku i glavnim predmetima u školi. Na poticaj biskupa Marčelića je na blagdan sv. Franje, 4. listopada 1920. utemeljila družbu Kćeri Milosrđa, treći samostanski red sv. Franje, piše Zagrebačka nadbiskupija.

Svrha Družbe je bila širenje spoznaje božanske ljubavi i milosrđa. Dobila je ime Marija Propetog Isusa te je obnašala funkciju vrhovne poglavarice družbe. Redovnice su preko Družbe uzdržavale do tristo djece te pomagale sirotima i udovicama. Skrb za djecu u dječjem domu Kolevka u Subotici je preuzela 1923. godine nakon čega je otvorila brojna prihvatilišta za djecu u Slavoniji, Vojvodini, Makedoniji i Srbiji.

Družba je s djelovanjem nastavila i u Argentini gdje su se redovnice posvetile radu s djecom vrtićima i školama te s bolesnom djecom. Čak i kada je prekinula vršenje dotadašnje funkcije upraviteljice, nastavila je s praćenjem rada Družbe te se zauzimala za čašćenje Boga kao Oca i njegova milosrđa. Nakon smrti, pokopana je na rimskom groblju, a tri godine nakon su njezini ostaci preneseni u kućnu kapelu te naposljetku u rodno Blato.

Sveti zbor za proglašenje svetih je 2002. donio Odluku o herojskim krepostima službenice Božje te Odluku o priznatim čudima spašavanja dvadeset mornara u utrobi potopljene peruanske ratne podmornice Pacocha. Papa Ivan Pavao II. ju je tijekom trećeg pohoda Hrvatskoj proglasio blaženom u Dubrovniku.