Razvoj

Paulina Maria Jaricot i drugi građani Lyona shvatili su važnost univerzalne misije. Stoga su se organizirali kako bi podržali brojne misionare. Od najranijih godina ove misije u nastajanju, ambicija je bila jasna: podržati sve misionare kojima je potrebna pomoć. Na dan 3. svibnja 1822. u Lyonu je rođeno Djelo za širenje vjere. Podrška francuskih i europskih kršćana bila je tolika da je 3. svibnja 1922. papa Pio XI. proglasio Djelo širenja vjere papinskim. Druga papinska misijska djela (PMD) su: Djelo svetog djetinjstva – danas, odnosno Misionarsko djetinjstvo koje je 1843. u Parizu osnovao mons. De Forbin Janson; Djelo Sv. Petra Apostola nastalo u Caenu 1889. zahvaljujući Jeanne Bigard i njezinoj majci Stéphanie, kako bi poduprlo formiranje autohtonog svećenstva; i Misijska zajednica, koju je 1916. u Parmi (Italija) osnovao o. Paolo Manna, a koja je 28. listopada 1956. postala Papinska misijska unija (PUM), donosi Nedjelja.ba.

Nemiri srca…

Paulina Maria Jaricot, kojoj je 22. listopada 1972. Pavao VI. pripisao „intuiciju, inicijativu i metodu“ ovog lijepog djela, zaslužuje jednu posebnu pozornost.

Na koji način se obvezala slijediti Isusa? Kako je uspjela povezati molitve i prikupljanje novca za misije? Kako je svoje misionarsko opredjeljenje ukorijenila u duhovnost koju je vješto dijelila sa svojom obitelji i prijateljima? To su glavna pitanja na koja sam život Pauline Marie Jaricot daje prosvjetljujuće odgovore.

Ova mlada djevojka iz Lyona predano je i vrijedno slijedila Isusa u evangelizaciji. Rođena u Lyonu 22. srpnja 1799. u obitelji bogatih industrijalaca svile, Paolina Jaricot stekla je dobro kršćansko obrazovanje. Lijepa i vrlo koketna, nastojala je ugoditi svima, kako i sama piše.

„Moji su roditelji organizirali zabave kako bi nas zabavili nedjeljom. Pozivali su veliko društvo očeva, majki, djevojaka i nekih mladića na selo, koji su došli s mojom braćom ili kao njihovi prijatelji. Tamo smo se igrali jezičkih igara, igrali kolo i plesali… Rasipanje nužno vodi u zaborav prisutnosti Boga, i potpuno bismo se predavali trenutnim ludim radostima: pjevale su se slatke pjesme i tijekom ovih igara primali ste poljupce koje su ti mladići zahtijevali i koji su naravno morali unijeti nemir u srca… Želja za udovoljavanjem, želja za osvajanjem drugih, koketiranje i ponekad inat bili su skriveni tamo (u mom jadnom srcu). Morala bih biti mrtva ili bolesna kako ne bih osjetila mnoge emocije provocirane od mnogo laskanja, pažnje i slatkih riječi koje su dolazile od mladih ljudi oko nas“ (J. Servel, Un autre visage. Textes inédits de Pauline Jaricot, Lyon, Ed. Du Chalet, 1962., str. 95).

Sve neozbiljnija, Pauline nije izgledala sklona velikom misionarskom opredjeljenju. No, zahvaljujući svom bratu, Philéasu, studentu sjemeništa Saint Sulpice u Parizu, povezanom s pariškim stranim misijama, koji se pripremao za odlazak u Kinu kao misionar, Pauline je saznala za kritičnu situaciju u misijama te je doživjela obraćenje koje će joj promijeniti život. Iskren susret s Gospodinom uvijek izaziva želju za obraćenjem te donosi radost i želju za poboljšanje odnosa s Njim i sa svojim bližnjima.