Sluga Božji Josip Lang, zagrebački biskup, prijatelj sirotinje i dobrotvor, čiji spomendan slavimo uz blagdan Svih svetih, rođen je 25. siječnja 1857. u Lepšiću kod Ivanić-Grada, ali je djetinjstvo proveo u Novakima kod Jastrebarskog (župa Petrovina). Osnovnu školu polazio je u Jastrebarskom. Zanimljivo da je u isto vrijeme više razrede jaskanske škole polazio Antun Bauer, sin grofa Erdödyja i kasniji zagrebački nadbiskup. Posebno je dirljiva priča o njihovom prijateljstvu kada je Bauer, prilikom jednog službenog fotografiranja u školi, siromašnom Langu posudio svoj kaputić.

Teologiju je Lang kasnije studirao u Rimu i doktorirao na Papinskom sveučilištu Gregorianum. Za svećenika je zaređen 1883. u Zagrebu. Bio je kapelan u Zlataru, a od 1885. duhovnik u Bolnici sestara milosrdnica u Zagrebu te duhovnik i propovjednik u matičnoj kući sestara u Frankopanskoj ulici. Kasnije je bio i odgajatelj i rektor Bogoslovnog sjemeništa te župnik katedralne župe Svete Marije na Dolcu.

Trajno zauzet pastoralnim i karitativnim radom, imenovan je kanonikom, a 1914. i pomoćnim zagrebačkim biskupom. Stalno je posjećivao bolesnike, većinom sirotinju, i dijelio obilnu duhovnu i materijalnu pomoć.

Ono po čemu se najviše pamti ovaj Božji čovjek jest njegova velika vjera, te ljubav prema Bogu i ljubav prema siromasima, napuštenima i zaboravljenima koji su upravo u njemu nalazili utjehu i ohrabrenje. Kao visoko rangirani službenik Crkve i kao čovjek znanosti i kulture vraćao je dostojanstvo malenim i poniženim ljudima tako što je s njima razgovarao, pristupao im kao prijatelj i velikodušno im pomagao, materijalno i duhovno. Silazio je u vlažne podrume, penjao se na tavane i potkrovlja da pomogne ljudima u teškoj materijalnoj situaciji. Svoju je mjesečnu plaću podijelio siromasima i često se morao zadužiti.

Apostol siromaha

Josip Lang i prije nego je postao biskup, odlikovao se nesebičnom ljubavi koja služi bližnjemu koji je u potrebi. Langova ljubav prema siromasima i svima koji su trpjeli bila je strpljiva, dobrostiva, dosjetljiva i nije poznavala granica. Onima koji su Langu zamjerali na prevelikoj dobroti i držali ga naivčinom koga su izrabljivali lopovi, odgovorio je kanonik Pećnjak koji je Langa dobro poznavao:

“Nije bio naivan da ne bi znao da ga mnogi siromasi izrabljuju, ali je rekao da voli udijeliti mnogima i nepotrebnima nego uskratiti jednome potrebnome.”

Lang je uvijek i rado pomagao siromasima jer je u njima gledao samoga Isusa. Jedna starica iz Vinogradske ulice ispričala je jednom svećeniku događaj koji je vidjela svojim očima. “Svećenik Lang išao je prema bolnici. Padala je kiša sa snijegom, bljuzgavica. Nekoliko desetaka metara pred bolnicom susreo se s prosjakom u potpuno poderanim cipelama, đonovi su visjeli. Lang je s njime otišao u vežu najbliže kuće. Tu je izuo cipele i dao ih prosjaku. Prema bolnici je otišao u čarapama.”

Strog prema sebi, milosrdan prema drugima

Osim bogoslovnih kreposti, Lang je imao i ostale kreposti ostvarene u velikom stupnju. Dok je bio duhovnik u bolnici, u bolnici nitko nije umro bez svetih sakramenata. Kao dobar odgajatelj poštivao je slobodu svake osobe i odgajao ljude za slobodu. Lang je, usto, bio veoma ponizan, skroman, pravedan, blag i milosrdan.

Bio je čovjek reda, rada i discipline. Strog prema sebi, a veoma blag i milosrdan prema drugima.

Nikada nije zanemarivao molitvu i satima bi ostajao u kapelici i klanjanju Isusu u Presvetom oltarskom sakramentu.

Biskup Josip Lang, po kojemu nosi ime i Zaklada koja brine za stare, nemoćne i napuštene osobe, bio je dobar čovjek. Poput svoga učitelja Isusa, i on je prošao ovom zemljom čineći dobro. Ljubio je Boga iznad svega, a Bog ga je jačao i osposobljavao da ima puno ljubavi i milosrđa prema braći u nevolji. Primjerice, kad je nadbiskup Bauer zatražio od cara Franje Josipa dopuštenje da može Svetoj Stolici za pomoćnog biskupa predložiti Josipa Langa, dao je tada o njemu ovo svjedočanstvo: “Lang je muž kojega svatko voli i svatko hvali zbog svetosti života i zbog neograničene ljubavi prema siromasima.”

Teške okolnosti izgradile su sveca

Lang je uistinu bio takav. Međutim, on se takav nije rodio nego je takav postao, uz milost Božju i ozbiljan rad na sebi. Objektivne okolnosti nisu mu išle u prilog. Izgubio je oca kad je imao sedam godina. Kao bogoslov, uoči samog ređenja otpušten je iz kolegija u Rimu i poslan natrag u Hrvatsku. Brojne činjenice išle su protiv njega. Ljudski gledano, trebao je razviti dosta jaku reaktivnu depresiju. Međutim, Lang je razvio svetost te postigao visok stupanj svetog života, služeći bližnjima iz nesebične ljubavi.

Josip Lang preminuo je na glasu svetosti 1. studenoga 1924. u Zagrebu i pokopan je u crkvi svete Marije na Dolcu. Postupak za njegovo proglašenje blaženim u poodmakloj je fazi.

U Zagrebu djeluje Zaklada “Biskup Josip Lang” za stare, bolesne i napuštene osobe, koju su osnovali i vode oci isusovci (www.zbjl.hr), a zagrebački bogoslovi već 45 godina izdaju i uspješno uređuju “Vjesnik biskupa Langa”.

Neka ga dobri Bog što prije digne na čast oltara, a nama pomogne da slijedimo njegov primjer i tako postignemo maksimalno ostvarenje svoje osobnosti, Bogu na slavu i na spas naših duša. Jednom riječju, biskup Josip Lang je bio dobar čovjek i kao takvog i danas ga se sjećamo i Bogu zahvaljujemo što smo ga imali u svojoj crkvi i svome narodu.