Sv. Patricija jedna je od zaštitnika Napulja. Uz njezin život vezane su brojne legende, a relikvija njezine krvi čudesno se ukapljuje o njezinu blagdanu.

Život

Rođena je u plemićkoj obitelji u Carigradu, a moguće je i da je bila u krvnom srodstvu s carem.

Kako bi izbjegla dogovoreni brak i posvetila se kršćanskom životu hodočastila je u Jeruzalem, a zatim u Rim gdje je položila zavjet djevičanstva.

Otputovala je u Carigrad kako bi podijelila svoje bogatstvo siromašnima.

Nakon što je odlučila krenuti na hodočašće u Svetu zemlju, doživjela je brodolom u blizini malog otoka Megaride, danas Castel dell’Ovo u Napulju, gdje je ubrzo nakon toga umrla.

Umrla je oko 665. u Napulju. Njezin blagdan slavimo 25. kolovoza, dok je utorak dan u tjednu koji se pobožno povezuje s njom.

sv. Patricija/ Foto: Facebook

Brojne legende

Detaljniji izvori o životu svete Patricije uglavnom su rijetki i legendarni. Najčešća verzija je da je bila potomak Konstantina Velikog. Odgojena na dvoru od strane svoje dadilje Aglaje, a u mladosti je položila je zavjete djevičanstva, piše portal santiebeati.

Kako bi ostala vjerna zavjetu, pobjegla je iz grada jer ju je car Konstans II. (668.-685.), njezin rođak, htio prisiliti na brak.

Stigla je u Rim s Aglajom i drugim sluškinjama te, otišavši papi Liberiju, primila djevičanski veo.

Nakon očeve smrti, Patricija se vratila u Carigrad: odrekla se svih prava na carsku krunu, podijelila svoje bogatstvo siromašnima i krenula na hodočašće u Svetu Zemlju.

Ali strašna oluja uzrokovala je brodolom na obali Napulja, točnije na malom otoku Megaride (danas Castel dell’Ovo). U maloj pustinjačkoj kući koja se tamo nalazila, umrla je nakon vrlo kratke bolesti.

Njezina smrt nebeskom objavom javljena je njezinoj dadilji Aglaji, a njezin sprovod održan je svečano, prisustvovali su mu biskup, gradski vojvoda i velika gomila.

Kočija koja je nosila njezino tijelo, vučena dvama bikovima bez vodiča, zaustavila se ispred samostana otaca bazilijanaca u Caponapoliju, posvećenog svetima Nikandru i Marcijanu.

Upravo je ondje Patricija davno prorekla da će biti pokopana.

Njezini posmrtni ostaci ostali su u samostanu, zajedno s djevojkama koje su je slijedile u povorci, a koje su htjele nasljedovati njezin život. Po po njoj su nazvale Sestre svete Patricije.

crkva sv. Grgura Armenskog/ Foto: Wikimedia Commons

Čašćenje

Uvrštena je među zaštitnice Napulja, 1625. godine, vrlo je voljena od strane gradskog stanovništva, koje je tradicionalno štuje utorkom, kao i na njezin blagdan.

Njezino tijelo čuvano je u samostanu svetih Nikandra i Marcijana do 1864. godine kada je preneseno u lađu crkve samostana sv. Grgura Armenskog na štovanje vjernicima.

Nakon ukidanja Reda sv. Patricije, njihovu pobožnost nastavile su sestre klanjateljice Presvetom Sakramentu.

Stanovništvo je oduvijek hrlilo da je časti, svjedočeći u čudu čudesima ukapljivanja njezine krvi i točenja ulja.

Ulje je viđeno kak teče iz njezina groba, kao i kod drugih svetaca: posebno se veliko izlijevanje dogodilo 13. rujna godine između 1198. i 1214. godine.

Ukapljivanje krvi

Navodno je krv koja se čuva u relikvijaru čudesno potekla iz alveole zuba koji je rimski vitez, iz pretjerane pobožnosti, iščupao iz tijela svetice. Zub i krv čuvaju se u istom relikvijaru.

Tijekom stoljeća, ukapljivanje krvi događalo se na različite načine i u različito vrijeme, najčešće o njezinu blagdanu, 25. kolovoza i utorkom.

Trenutno, nakon molitve, krv teče duž stijenki ampule. Ovo čudo je manje poznato od ukapljivanja sv. Januarija, glavnog zaštitnika grada.