Zanimljivo je da je sveti Vinko Paulski najtraženiji svetac na internetskoj tražilici Google. Riječ je o francuskom svećeniku koji je živio na prijelazu s 16. na 17. stoljeće, osnivaču katoličkih redova lazarista i Družbe milosrdnih sestara. Zaštitnik je siromaha i bolesnika.
Sveti Vinko bio je sin siromašnog seljaka. “Moj prvi zanat bio je pasti stado mog oca”, često je znao reći. Zaređen je za svećenika s 19 godina. Inteligentan i snalažljiv, uspijevao je u radu i napredovao u karijeri.
Vinko je bio ponizan i jednostavan u govoru i vladanju. U radu je bio neumoran. Obnovio je vjerski život. Bio je najspretniji, a možda i najveći reformator klera. Njegovom zaslugom osnovana su sjemeništa. Njegov utjecaj bio je velik među redovnicima i redovnicama, svećenicima i biskupima.
Vinkov je život bio plodan. Ako bi i nestale njegove ustanove, ostao bi neiscrpivi izvor duhovnog bogatstva, o kojemu francuski novinar Andrè Frossard kaže: “Njegov je život bio Evanđelje”, ili “Gospodin Vinko ostaje neusporedivi vođa na putu ostvarenja ljubavi prema Bogu i prema čovjeku“. Sam Vinko znao je govoriti: “Što više pobjeđujemo sebe to nam On daje više milosti; i ako smo danas imali snage nadvladati jednu poteškoću, sutra i preksutra moći ćemo nadvladati druge koje su mnogo veće i gore.” A tako je i živio.
Što više pobjeđujemo sebe to nam On daje više milosti; i ako smo danas imali snage nadvladati jednu poteškoću, sutra i preksutra moći ćemo nadvladati druge koje su mnogo veće i gore.
Srž njegove ljubavi prema bližnjemu je u tome što je bijednima i nesretnima vratio ljudsko dostojanstvo i pokazao da se ljubav ne može odijeliti od poštivanja. Snagu za sve crpio je pred Presvetim. Njemu je jedino bilo važno ne izgubiti u djelovanju kontakt s Bogom. Vodilo ga je bezgranično povjerenje u Božje vodstvo i Božju providnost i nisu ga zbunile ni brige ni udarci. Sve je prihvaćao u istinskoj poniznosti. Govorio je svojim sestrama: “Vi nastavljate djelo Isusa Krista i dužne ste postati mu slične”. Sav se dao u pomaganje drugima, to ga je fizički iscrpljivalo, spavao je svega nekoliko sati dnevno. Ono što je poučavao to je i životom svjedočio, poznate su njegove riječi: “Ako deset puta na dan pohodiš jednog bolesnika, ti si deset puta susreo Boga”.
Iza njega je ostalo oko 3 tisuće sačuvanih različitih pisama i misijskih nagovora iz kojih saznajemo puno i o samom svecu i o njegovu djelovanju. Početkom 1660. godine sve više gubi snagu i gotovo postaje nepokretan, a 27. rujna iste godine umire. Papa Benedikt XIII. proglasio ga je blaženim 1729. god., a svetim ga je proglasio papa Klement XII. 1737. g. Zaštitnik je i svih karitativnih udruženja.
Sretan imendan slavljenicima!