Sv. Stjepan prvomučenik, koji je bio prvi među sedam đakona, a koje su apostoli odabrali nakon Uzašašća Isusa Krista. Pomagao je sirotinji i bio gorljivi propovjednik vjere u Isusa Krista. To je smetalo Židovima pa su ga oklevetali da je govorio protiv Mojsija. Izveli su ga pred velikoga poganskoga svećenika i održao žestoku filipiku. Razjarena svjetina kamenovala ga je, a na smrt ranjen sv. Stjepan je kleknuo i molio za svoje ubojice: „Gospodine, ne uzmi im ovo za grijeh!”

Štovanje sv. Stjepana prvomučenika seže od 380. godine. Svećenik Lucijan u viđenju je doznao gdje se nalazi Stjepanovo ukopano tijelo te je svečeve relikvije 415. godine donio u Jeruzalem. Odatle su relikvije prenesene u Carigrad, a 560. godine u Rim, uz tijelo sv. Lovre. Prema legendi sv. Lovro se okrenuo na bok i pružio ruku sv. Stjepanu. Po gregorijanskom kalendaru, Crkva svetkuje blagdan sv. Stjepana prvomučenika 26. prosinca, a po julijanskom kalendaru 9. siječnja. Katolička Crkva svetkuje spomendan Našašća tijela sv. Stjepana 3. kolovoza. U hrvatskoj kulturnoj baštini štovanje sv. Stjepana prvomučenika seže u 6. stoljeću. O tome svjedoče ranokršćanske crkve od Istre do Cavtata posvećene tome svecu.

Blagdan kao i spomendan karakteriziraju vjerski i brojni narodni običaji. Mnoge obitelji, za svoju brgulju (krsnu slavu), uzeli su blagdan ili spomendan sv. Stjepana. Na blagdan kao i na spomendan sv. Stjepana hodočasti se svečevim svetištima. Neki hodočasnici na blagdan idu na hodočašće jašući na konju, a neki u konjskim kočijama. Poslije procesije i svete mise organiziraju se velika narodna veselja. Održavaju se čestitarski ophodi. Mladići i djevojke do pred večer igraju kola tako iskazujući simpatije. Domaćini izvode konje jašući ih i utrkujući se.

Dostojanstveno podnoseći mučeništvo Stjepan je molio „Gospodine Isuse, primi duh moj!” Potom se bacio na koljena i povikao: „Gospodine, ne uzmi im ovo za grijeh!” Tada je usnio.

Sv. Stjepan prvomučenik rođen je početkom 1. stoljeća. Nakon Kristova Uzašašća apostoli su ustanovili sedmoricu đakona. Prvi među njima bio je sv. Stjepan. Lažno je optužen da je govorio protiv Mojsija. Kad je izveden pred velikoga poganskog svećenika, Stjepan je odgovorio znamenitom besjedom. To je razjarilo svjetinu koja ga je izgurala izvan zidina Damaska i kamenovala ga. Dostojanstveno podnoseći mučeništvo Stjepan je molio „Gospodine Isuse, primi duh moj!” Potom se bacio na koljena i povikao: „Gospodine, ne uzmi im ovo za grijeh!” Tada je usnio. Nakon raspeća Isusa Krista bilo je to prvo mučeništvo kojim je posvjedočena vjera u Isusa Krista. To se dogodilo oko 36. godine.

Foto: Caravaggio, “Obraćenje na putu u Damask/ Catholic National Register

Službeni svjedok mučeništva sv. Stjepana bio je veliki progonitelj kršćana Savao koji je postao jedan od najgorljivijih propovjednika vjere u Isusa Krista.

Kada je Savao jašući na konju krenuo u Damask pokoriti kršćansku zajednicu udarila ga je velika svjetlost, pao je na zemlju i začuo riječi: „Savle, Savle, zašto me progoniš?” Potpuno je oslijepio. Obratio se na kršćanstvo, uzeo ime Pavao, bio gorljivi propovjednik vjere u Isusa Krista. Svećenik Lucijan u Palestini u viđenju je doznao gdje se nalazi Stjepanovo ukopano tijelo te je svečeve relikvije 415. godine donio u Jeruzalem. Odatle su relikvije prenesene u Carigrad, a 560. godine u Rim uz tijelo sv. Lovre. Prema legendi sv. Lovro se okrenuo na bok i pružio ruku sv. Stjepanu. Otuda postoji izreka „otmjeni Španjolac”. Lijeva Stjepanova ruka od 1141. godine nalazi se u samostanskoj crkvi Zweifalten.

Blagdan sv. Stjepana Prvomučenika po gregorijanskom kalendaru štuje se 26. prosinca, a spomendan Našašća relikvija sv. Stjepana svetkuje se 3. kolovoza.

Izvor: Marko Dragić, Sveti Stjepan prvomučenik u hrvatskoj kulturnoj baštini, Ethnologica Dalmatica, No. 27, 2020.