Prema najstarijem Rokovu životopisu, koji je vrijedan povjerenja, roditelji su ga od Boga izmolili učinivši zavjet. Dulje su vremena bili bez poroda, a tako su željeli djecu. Molili su i zavjetovali se i Bog im je dao sina, koji će postati slavan svetac, donosi Book.hr.

Ostao je bez roditelja prije dvadesete godine, prodao sva svoja dobra, novac podijelio siromasima i kao siromašni hodočasnik uputio se u Rim.

Čudotvorac, na putu je činio dobra djela i dvorio oboljele od kuge. Hodočastio je u Acquapendente, Cesenu, Rim, Rimini, Novaru i Piacenzu, posjećivao javne bolnice i posvuda činio djela milosrđa te ostavljao tragove čudesnih ozdravljenja molitvom, dodirom i znakom križa.

Dvoriti okužene značilo je izložiti se stvarnoj opasnosti po vlastiti život

Na hodočašću u Rim sveti se je Rok se zaustavio u Acquapendenteu, gdje je dvorio bolesnike u bolnici, a učinio je, s Božjom pomoću, i nekoliko čudesnih ozdravljenja. I opet se u svetom Roku susrećemo s evanđeoskom dubinom. Isus naglasio ljubav prema bližnjemu, štoviše, nju je postavio kao mjerilo vjerodostojne ljubavi prema Bogu.

Apostol Ivan u svojoj Prvoj poslanici piše kršćanima: „Tko ne ljubi svoga brata koga vidi, ne može ljubiti Boga koga ne vidi. Ovu zapovijed imamo od njega – od Isusa – tko ljubi Boga, neka ljubi i svoga brata! “(1 Iv 4,20–21).

Dvoriti okužene značilo je izložiti se stvarnoj opasnosti po vlastiti život. Koje onda čudo da je Bog njegov evanđeoski radikalizam potvrđivao i čudesima? Gdje ima jake i proživljene vjere, gdje je vjera život, a još više gdje ima istinske ljubavi, ondje će biti i čudesa.

Ne može li se Bog i na čudesan način brinuti za svoje pravednike koji sve svoje pouzdanje stavljaju u njega?

Rokova svetost bit će potvrđena još jednim dokazom: križem, patnjom.

Svetac je učenik i sljedbenik raspetoga Krista, zato mora biti dionik njegova kaleža, mora s njim piti čašu gorčine. U Piacenzi se Rok sam razbolio od kuge. Građani su ga zbog toga prognali iz svog grada i on se osjetio osamljen kao Krist na križu, ali nije očajavao. Sklonio se je u jednu šumu i ondje hranio biljem, uzdajući se u Božju providnost.

Današnji kritički duhovi smatraju da je pas koji sv. Roku donosi kruh legenda. Dopustimo da je prizor s psom u životu sv. Roka čista legenda. No ta legenda ima ipak jednu veliku poruku, a to je svečeva vjera u Božju providnost, pouzdanje u nju i, s druge strane, Božja briga za čovjeka, pogotovo onoga koji se u njega uzda.

To je važno, to je ono glavno, a to nikako nije nekakvo praznovjerje. Ne može li se Bog i na čudesan način brinuti za svoje pravednike koji sve svoje pouzdanje stavljaju u njega?

Zazivaju ga kod epidemija kuge i kolere, kožnih bolesti i osipa, bolova u koljenima, a zaštitnik je pasa, bolesne stoke, invalida, krivo optuženih osoba, kožnih bolesnika, neženja, kirurga, proizvođača crepova, hodočasnika, ljekarnika, grobara i trgovaca polovnom robom.

Isus naglasio ljubav prema bližnjemu, štoviše, nju je postavio kao mjerilo vjerodostojne ljubavi prema Bogu.

Molitva sv. Roka

O, Bože Spasitelju, Isuse Kriste, Ti si u svojoj punoj blagoj providnosti i očinskoj mudrosti svetoga Roka postavio za moćnog zaštitnika protiv zaraznih bolesti i preko njega udijelio obilje blagoslova bližnjima u tjeskobi.

Zbog njegovih zasluga smiluj se i nama, kad je naše zdravlje ugroženo i kad nas strah od smrti zahvati.

Odvrati anđela smrti da imamo vremena za kajanje, jer Ti ne želiš smrt grešnika, nego da se obrati i živi. Amen

Gospodine, priteci mi u pomoć. Jer sam slab i siromah, pomozi mi o, Bože. Ti si moj Pomoćnik i Spasitelj. Gospodine, ne odugovlači dalje.

Sveti Roko, moli za nas. Da dostojni postanemo obećanja Kristovih.