Na spomendan sv. Filipa Nerija, suzaštitnika Rima zajedno sa svetim Petrom i Pavlom, vraćamo se na mjesta u vječnom gradu gdje nalazimo tragove njegova prolaska i djelovanja. Svetac kojega je Rim posvojio duboko je volio ovaj grad iz kojega, kad je stigao, više nikada nije otišao, piše Vatican News.

Rođen u Firenci 1515. godine, sveti Filip Neri je u devetnaestoj godini došao u Rim kao hodočasnik i više nikada iz njega nije otišao. Nije bio Rimljanin, ali je to postao, toliko da su u životopisima neki od njegovih izraza pisani na rimskom dijalektu te su potom postali i poslovični, poput najpoznatijeg State bboni se potete! (“Budite dobri, ako možete!”)

Urbani hodočasnik

Bio je pravi “urbani hodočasnik” rimskim ulicama, a spavao je i na ulici, u predvorjima, odlazeći sve do periferije, na tragu starih kršćana i apostola, gdje je obilazio crkve i katakombe, zaustavljajući se u molitvi i razmatranju.

Na svom putu uvijek je imao riječi utjehe i radosti za svakoga te je pomagao siromašnima i bolesnima. Konkretno, bio je član bolnice sv. Jakova u Augusti (zvane “bolnica neizlječivih”), zajedno sa svetim Camillom de Lellisom, Gaetanom da Thieneom i Feliceom da Cantaliceom.

Sedam crkava

K tomu, sveti Filip Neri je zaslužan i za nastavak srednjovjekovne tradicije pohoda “Sedam crkava”. Ta je inicijativa nastala spontano 1552. godine, a vezana je uz korizmeno vrijeme, prvo s nekolicinom prijatelja i mladićima iz oratorija, a potom i s mnoštvom ljudi. Prava urbana planinarska ruta počinjala je od crkve sv. Jeronima do sv. Petra gdje se noćilo. Sljedećeg dana hodočašća put je vodio do sv. Pavla izvan zidina, zatim do sv. Ivana Lateranskog, potom do bazilike sv. Lovre, do Svete Marije Velike, bazilike Svetog Križa Jeruzalemskog i konačno do bazilike sv. Sebastijana gdje je u katakombama, na dan Pedesetnice 1544., njegovo srce snažno dotakao “izljev Duha Svetoga”, kako je sam ispričao.

U znak sjećanja na njegov prolazak ulicom koja je po tom hodočašću dobila ime “Sedam crkava”, njegov je lik na luku portala, dok se uz njemu posvećenu crkvu nalazi mural iz 1996. s potpisom Salvatorea Russa, a Filip je okružen djecom, mladima i putnicima.

Oratorij u crkvi sv. Jeronima Milosrdnog / Foto: Vatican Media

Prvi oratorij

Zajedno sa svojim ispovjednikom Persianom Rosom, 1548. Filip osniva Bratovštinu Svetog Trojstva u crkvi sv. Jeronima Milosrdnog, blizu Piazze Farnese. Prisutnost sveca živo se osjeća u oratoriju koji se još uvijek može posjetiti.

Filip je 1554. godine u prostorijama iznad crkve sagradio oratorij koji je prije služio kao žitnica. U sobi iz 16. stoljeća nalaze se portreti Filipovih najbližih osoba, a odavde se ide u njegove sobe. Soba u kojoj je spavao vrlo je mala i danas se na obodu kreveta nalazi oltar iz 1638. godine, postavljen nakon kanonizacije koja je bila 12. ožujka 1622. godine.

Crkva sv. Jeronima podignuta je na kući jedne plemkinje, sv. Paule, koja je 382. ugostila Jeronima kada ga je u Rim pozvao papa Damas.

Sadašnja crkva potječe iz vremena rekonstrukcije nakon požara 1631. i otkriva raskošan rad punog rimskog baroka mnogih umjetnika kao što su Domenico Castelli, Carlo Rainaldi, Domenichino, Agostino Carracci. Filippo Juvarra zaslužan je za kapelu Antamoro, jedino rimsko djelo arhitekta iz Mesine posvećeno Filipu Neriju, s kipom sveca.

Dojmljivo je i drveno raspelo iz sredine 15. stoljeća, u kapeli Speziali. Prema predaji, tu je Filip slavio svetu misu i jednog dana mu je Krist progovorio.

Drveno raspelo (sredina 15. st.) u kapeli Speziali koje je oživjelo i progovorilo sv. Filipu Neriju / Foto: Vatican Media

Sveti Ivan Firentinski

Ubrzo oratorij više nije bio dovoljan da zadrži sve širu zajednicu. Godine 1564. Filip je preuzeo župni dvor sv. Ivana Firentinskog, u Via Giulia. Bazilika sv. Ivana je barokna, ali zadržava formalnu strogost i sive boje tipične za Firencu. Bogata djelima, čuva Filipov trag, siromašan, ali temeljan: jednostavan drveni križ obrubljen linearnim zlatnim ornamentom, smješten u kapeli Torrigiani uz desni prolaz.

Oltar postavljen na obodu kreveta sv. Filipa Nerija / Foto: Vatican Media

Santa Maria in Vallicella

Godine 1575. papa Grgur XIII. s bulom Copiosus in misericordia Deus osnovao je Kongregaciju oratorija. Filipu je povjerena župna crkva Santa Maria in Vallicella koja je odmah obnovljena i stoga nazvana Nova crkva. Podrijetlo mjesta vezan je uz marijansku pobožnost pred čudesnom slikom Djevice Marije, postavljenom na glavni oltar, u središtu slike s anđelima i svecima Pietera Paula Rubensa. U Filipovo vrijeme, a prema njegovim izričitim željama, crkva je bila jednostavnija nego sada, s apsidom, svodovima i kupolom ožbukanima bijelom bojom i neukrašenima. S vremenom je crkva uljepšana djelima značajnih umjetnika. Lijevo od prezbiterija nalazi se kapela s njegovom grobnicom, sagrađena između 1600. i 1606. o trošku njegova rođaka Nerija del Nera. Tijelo mu počiva u kristalnom kovčegu s licem prekrivenim srebrnom maskom. Na oltaru je bila oltarna pala Guida Renija, sada premještena u samostan, koja nudi najrašireniju ikonografiju sv. Filipa Nerija: Marija s Djetetom i svetac u klanjanju, sa svećeničkim habitom i raširenim rukama kao znak klanjanja. Danas rad zamjenjuje mozaik iste tematike. Uz crkvu je između 1637. i 1640. Borromini projektirao novi oratorij Filippina. Iz dvorišta se ulazi u privatne sobe sv. Filipa u kojima se čuvaju njegove relikvije, poput djelića njegova srca, i svakodnevni predmeti.

Grob sv. Filipa Nerija u crkvi Santa Maria in Vallicella / Foto: Wikimedia

Zavjetna svetišta

Svjedočanstvo o privrženosti Rimljana “svecu radosti” nalazimo u brojnim zavjetnim svetištima raštrkanima po ulicama i uglovima gdje su njegova prisutnost i djelovanje bili najjači. Nije teško naići na njegovu apsolutno prepoznatljivu figuru: strogo, ali dobroćudno lice, bijela brada i sijeda kosa te svećeničko ruho. I gotovo uvijek u klanjanju pred Djevicom sa Sinom ili, u kutu kompozicije, tamno i diskretno, ljubeći stopalo Djeteta Isusa.