Njegov otac, Charles-Antoine de Mazenod, bio je član francuske aristokracije, čovjek otmjenog roda koji je stekao vrhunsko klasično obrazovanje. Nažalost, do trenutka kad je dosegao punoljetnost, sve što je posjedovao bila je njegova istaknuta titula; Charles-Antoineov otac i djed potratili su bogatstvo Mazenoda godinama ranije.

Njegova majka, Marie-Rose Joannis, s druge strane, potjecala je iz obitelji koja je bila solidno buržoaska i vrlo bogata. Kad su Charles-Antoine i Marie-Rose objavili svoje zaruke, mladenkina obitelj inzistirala je da tradicionalni miraz ostane na ime Marie-Rose, izvan dosega Charles-Antoinea. Bio je to tek prvi slučaj uplitanja klana Joannis u život obitelji Mazenod.

Iako su prezirali Charles-Antoinea, u interesu da se Marie-Rose osjeća ugodno, obitelj Joannis je održavala stabilan dotok novca na bankovni račun para, ali takva je velikodušnost imala svoju cijenu. Majka Marie-Rose miješala se u svaku odluku koju je par pokušao donijeti. Njezina emocionalno neuravnotežena teta zahtijevala je stalnu pažnju, a žene Joannis su koristile svaku priliku da ponize Charles-Antoinea podsjećajući ga da je došao u njihovu obitelj bez novca.

Nakon što je razvod okončan, napisala je svom bivšem mužu: ‘Sada nemaš ništa.’

Dana 1. kolovoza 1782. u Provansi, u ovoj bijednoj obitelji rođen je Eugene de Mazenod. Dok je još bio mali dječak, nefunkcionalnost njegove obitelji dodatno je zakomplicirala Francuska revolucija koja je odnijela živote tisuća aristokratskih obitelji. Godine 1791., kako bi izbjegli giljotinu, Mazenodovi su pobjegli u Veneciju. Četiri godine kasnije Marie-Rose napustila je muža i sina, vratila se u Francusku i podnijela zahtjev za razvod. Nakon što je razvod okončan, napisala je svom bivšem mužu: “Sada nemaš ništa.”

Eugene je pronašao utočište od svog bijednog kućnog života u Crkvi. Godine 1808. stupio je u sjemenište u Parizu; 1811. zaređen je za svećenika. Tražio je da mu se dodijeli rad među siromašnim seljacima na jugu Francuske. Nadređeni su mu uslišili zahtjev, dijelom i zato što je ovo bio njegov rodni kraj i što je govorio lokalnim dijalektom.

Francuska revolucija izazvala je golem poremećaj vjerskog života u cijeloj zemlji. Oni biskupi, svećenici, redovnici i redovnice koji nisu ubijeni, bili su u progonstvu ili su osramotili svoje zvanje. Crkve i škole stajale su napuštene; samostani i samostani ležali su u ruševinama. Cijela jedna generacija odrasla je gotovo bez ikakvog vjeronauka.

Sveti Eugen nikada nije uspio pomiriti svoje roditelje ili unijeti mir u svoju obitelj, ali su on i njegovi kolege svećenici doveli nebrojene tisuće natrag u Crkvu.

Do 1815. Eugene je okupio skupinu posvećenih svećenika koji su s njim radili kao misionari u ruralnim područjima Provanse, vraćajući ljude koji su nominalno bili kršćani natrag vjeri. Kao priznanje za uspjeh skupine, papa ih je organizirao u novi vjerski red i dao im ime — Oblati Marije Bezgrješne. Oblat je netko tko svoj život i sav svoj trud prinosi Bogu, u ovom slučaju Blaženoj Djevici Mariji, za dobro drugih. Što se tiče Eugenea, njegova je nagrada bila imenovanje biskupom Marseillea, dužnost koju je obnašao od 1837. do svoje smrti 1861. godine.

Sveti Eugen nikada nije uspio pomiriti svoje roditelje ili unijeti mir u svoju obitelj, ali su on i njegovi kolege svećenici doveli nebrojene tisuće natrag u Crkvu.

Sveti Eugen de Mazenod svetac je zaštitnik nefunkcionalnih obitelji. Blagdan mu je 21. svibnja, donosi Simply Catholic.