Njezin je suprug često putovao zbog svog posla koji se sastojao u ilegalnom prodavanju alkoholnog pića Indijancima u Quebecu. Da stvar bude gora, živjela je s dominantnom i oštrom svekrvom. Moglo bi se reći da je živjela kao zatočenica u vlastitom domu.
Rani život svete Margarete d’Youville postavio je pozornicu, na mnogo načina, za put koji će je jednog dana dovesti do toga da je papa sveti Ivan XXIII. nazove “majkom sveopće ljubavi”.
Nakon očeve smrti, njezin život se u mladosti odvijao u granicama siromašnog doma bez oca. Iako će osnovati Sestre milosrdnice iz Montreala – također poznate kao Sive redovnice – mlada sveta Margareta isključila je redovnički život nakon nekoliko godina u internatu kojim su upravljale redovnice. To joj je iskustvo pružilo čvrsto obrazovanje i produbilo njezinu vjeru.
U dobi od 20 godina, sveta Margareta udala se za Françoisa d’Youvillea 1722. To nije bio nimalo lak brak. Njezin je suprug često putovao zbog svog posla koji se sastojao u ilegalnom prodavanju alkoholnog pića Indijancima u Quebecu. Da stvar bude gora, živjela je s dominantnom i oštrom svekrvom. Moglo bi se reći da je živjela kao zatočenica u vlastitom domu. Vjerovalo se da je suprug svete Margarete bio preljubnik na svojim poslovnim putovanjima, ali ona se s ljubavlju i poslušnošću brinula za njega tijekom njegove posljednje bolesti. Do 29. godine ostala je udovica, a doživjela je i smrt četvero od svoje šestero djece.
Moglo bi se reći da je živjela kao zatočenica u vlastitom domu.
Bilo je to razdoblje velikih kušnji u njezinu životu. No, u svemu tome sveta je Margareta djelovala s najvećim milosrđem i poniznošću. Potpuno se stavila u Božje ruke, znajući da će njegov plan za nju dovesti do njezine najveće radosti. Bila su to vremena koja su ojačala njezinu vjeru i odnos s Bogom. Nije ni slutila da će je ovo vratiti životu redovnice – životu koji je prije odbacila u svojim mladim godinama kako bi se udala.
Udovica je vodila malu trgovinu kako bi omogućila školovanje svoja dva sina; obojica će biti zaređeni za svećenike. Za to vrijeme sveta Margareta u svoj dom primi jednu slijepu ženu. Razvila je srce za siromahe i bolesne – itekako svjesna njihovih potreba – i tako odgovorila na evanđeoski nalog da se brine za siromahe. Počevši sama s dobrotvornim radom po cijelom gradu, ubrzo su joj se pridružili i druge žene. Zajedno su formirale zajednicu koja je 1737. postala poznata kao Sestre milosrdnice.
Sveta Margareta bila je pionirka na mnoge načine. Zalagala se i borila za prava siromašnih, čak i onda kada joj je to stvaralo velike osobne poteškoće. Među porugama koje su joj bile usmjerene bilo je i to da se vjerski red koji je osnovala ponekad nazivao “pripitim” ili “pijanim” redovnicama zbog priča povezanih s njezinim preminulim mužem. Izraz na francuskom — les soeurs grises — može se prevesti kao “sive časne sestre” kako su i danas poznate.
Nakon što je požar uništio njezinu bolnicu nekoliko godina prije kraja njezina života, sv. Margarete je s vjerom i hrabrošću nastavila s ponovnom izgradnjom.
Naposljetku pozvana da uvede red u bolnicu u Montrealu koja se raspadala i kojoj je bilo potrebno predano vodstvo, sveta Margareta je postavila temelje za dopiranje svoje zajednice do neopisivog broja siromašnih i bolesnih diljem Kanade u desetljećima i stoljećima koja su uslijedila. Nakon što je požar uništio njezinu bolnicu nekoliko godina prije kraja njezina života, sv. Margarete je s vjerom i hrabrošću nastavila s ponovnom izgradnjom.
Godine 1990. sveta Margareta d’Youville postala je prva rođena Kanađanka koja je proglašena svetom. Iako uglavnom zapamćena po svom životu i radu kao redovnička utemeljiteljica i službenica siromašnih, sveta Margareta je uglavnom tražena kao zaštitnica u raznim obiteljskim situacijama koje trebaju njezin zagovor: problematični brakovi, udovice i oni s problematičnom tazbinom.
Blagdan joj je 16. listopada, donosi Simply Catholic.