Pavao je sreo Petra i ostale “stupove” Crkve u Jeruzalemu dva puta u svome životu. Prvi su se put sreli u Antiohiji kada su se sukobili. Drugi put je bilo u Rimu za vrijeme cara Nerone, gdje su obojica ubijeni kao mučenici, iako ne iste godine ili istog dana. Zašto su onda uvijek predstavljeni jedan uz drugog te ih zajedno slavimo? Odgovor nudi portal Aleteia.

Naime, poručuju kako je jedna od odlika “Petra Stijene” bila njegova nepokolebljivost. Imao je i svoje mane: često bi imao velike ideje koje se ne bi ostvarile. Htio je hodati po vodi, a skoro se utopio. Bio je posljednji koji je napustio Isusa i prvi koji ga je zanijekao. Ono što je u njemu bilo nepokolebljivo bila je njegova vjera, koja ne proizlazi iz krvi i mesa, već od Oca nebeskog.

No, bila je potrebna i Pavlova sloboda kako bi Duh Sveti i dalje puhao u Crkvi, koja i danas mijenja svijet. Bez individualnosti, vjera može postati previše kruta i jednolična. Ali bez Petrovog nadzora ne bi bilo ni jedinstva. Stoga se ne može zanemariti kolika je ključna uloga bila i jednog i drugog zaštitnika. Njihov zajednički zagovor je i danas ključan!