Da čudo bude veće nije znala slova, a znala je čitati. Sam ju je Isus učio čitati i s njom je molio i pjevao Psalme kako bi ona mogla podnijeti muke. Bila je samozatajna patnica. Pet posljednjih godina svoga života imala je rane Isusove. Tražila je da trpi za Boga ali je molila Isusa da se te rane ne vide. One su bile vidljive tek nakon njezine smrti. O njima i kada su nastale znademo od njezinog ispovjednika-duhovnika bl. Rajmunda iz Kapue, koji je napisao njezin životopis Život sv. Katarine Sijenske. Dok je svoja djela diktirala pala bi u ekstazu. Živjela je samo 33 godine, kao i Isus.

Sv. Katarina je žrtvovala svoj život za Crkvu i papu. Na srcu joj je bila duhovna obnova Crkve, Kristova mističnog tijela, pa se je mnogo molila za povratak pape iz Avignjona u Rim i za pomirbu u rodnome gradu Sijeni, u Italiji i Europi. Bila je savjetnica kolebljivog pape Grgura XI., pisala mu pisma i otišla u Avignon, s 20 svojih učenika, kako bi ga uvjerila da se vrati u Rim. Nakon što mu je prorekla da se je sam zavjetovao da će se vratiti u Rim, što nitko nije mogao znati, popustio je i krenuo u Rim.

Naš sluga Božji dr. fra Aleksa Benigar (1893.-1988.), misionar u Kini od 1929. do 1954. godine, koji je između ostalih napisao i knjigu na latinskom Teologia Spiritualis-Duhovno bogoslovlje, bio je jedan od trojice teologa, savjetnika pape Pavla VI. u pitanju prikladnosti proglašenja svetih žena naučiteljicama Crkve. Dao je pozitivno mišljenje. Nakon Papine odluke naučiteljicama Crkve proglašene su, 1970. godine, sv. Katarina Sijenska i sv. Terezija Avilska. Kasnije je papa Ivan Pavao II. proglasio sv. Malu Tereziju naučiteljicom Crkve (M. M. Vekić, Put svetosti fra Alekse Benigara, str. 34.).

Duhovni sin oca fra Alekse Benigara bio je pok. prof. dr. fra Bonaventura Duda (1924.-2017.), koji je tri godine živio s njim u istom međunarodnom franjevačkom zavodu Antonianum u Rimu, kasnije je radio na kauzi za njegovo proglašenje blaženim i svetim, prevodio njegova djela i napisao nekoliko njegovih životopisa i čitao djela sv. Katarine Sijenske. Potaknut rečenicom koju je Isus rekao sv. Katarini Sijenskoj učeći je ono bitno a to je da spozna sebe i Boga, rekavši joj: “Ti si ona koja nisi, a ja sam onaj koji jesam”, napisao je svoju pjesmu Biti mi daj. Citiram posljednju kiticu: “… O Ti koji jesi/ i nikada nisi!/O daj mi, Dobri,/ biti mi daj!/ Da jesam i samo jesam!/ Vječno i zauvijek jesam-u Tebi!/ O Ti koji jesi:/ biti mi daj!” (B. Duda: Ja Bogu povjerih svoj štap, Moje mirogojske šetnje, str. 55.-56.).

Sl. Božji fra Aleksa Benigar je čeznuo za mučeništvom, da bi i svoju krv dao za Boga i duše u Kini, gdje je bio odgojiteljem budućih svećenika. I sv. Katarina Sijenska je zažalila da joj je izmaknulo mučeništvo kada su ustuknuli pred njom prosvjednici grada Firenze kada je ona u ime Pape došla pregovarati za izmirenje Grada s Papom. Zagrmila je jakim glasom, kao nekoć Isus: “Evo mene, ali pustite ove sa mnom.” Nitko se nije pomaknuo a ona je rekla da joj je promaklo mučeništvo. Mislila je da će je ubiti a oni su ostali mirni pred njom.

Naša književnica Štefa Jurkić (1896.-1971.) napisala je životopis Sv. Katarina Sijenska, u izdanju Dominikanske naklade “Istina”, u Zagrebu 1934. godine. Dominikanac prof. dr. Jordan Kuničić (1908.-1974.), teološki pisac i glazbenik, napisao je knjižicu-meditaciju Sv. Katarina Sijenska danas. Razmišljanje prigodom njezina proglašenja učiteljicom Crkve, u izdanju Kršćanske sadašnjosti, u Zagrebu 1971. godine. U fenomenima njezinih duhovnih zaruka i stigma on primjećuje naziranje znaka bujnosti njene ljubavi prema Bogu. Cijeli Donikanski red sv. Katarinu Sijensku naziva Majkom, a naša dominikanka glazbenica s. Slavka Sente napisala je diplomsku radnju, 1998. godine, na Institutu za teološku kulturu laika, pri Katoličkom bogoslovnom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu, pod nazivom “Sv. Majka Katarina”.

Sv. Katarina Sijenska napisala je ili izdiktirala u pero svojim učenicima, koji su je zvali majkom, tri djela: Dijalog, Pisma i Molitve.

Dijalog je kod nas ovjavljen pod nazivom Dijalog Božanske providnosti, u prijevodu prof. Andrije Bonifačića, u Splitu 1988.; Pisma, od kojih je ostalo sačuvano 381, preveo je prof. Emanuel Kisić, u Splitu 1996. Knjiga Molitve, kojih je ostalo 26, preveli su prof. Emanuel Kisić i Jozo Marendić, u Splitu, 1999. godine. Najglavnije njezino djelo je Dijalog ili Knjiga Božanske providnosti ili Knjiga milosrđa, smatrano je njenom oporukom. Prof. Jordan Kuničić piše: “Diktirala ga je godine 1378., u 31. godini života, u 10. godini apostolata. Poslije toga ostaje joj još godina i po života. To je labuđi pjev na smrt ranjene njene duše. Diktirala je to djelo u ekstazi. Trojica pisara hvataju njene riječi. Ona govori punih pet dana, a oni pišu. I nasta velika knjiga od oko 400 stranica.”

Pisma je diktirala istodobno trojici svojih pisara, a oni bi to čuli i napisali različite rečenice. Ta su pisma bila namijenjena različitim osobama. Kad bi pisari pitali kako je to moguće da su oni neke rečenice čuli različito Katarina bi im odgovorila da se ne miješaju u to, jer da je to Duh Sveti tako htio.

Sva tri njezina djela objavljena su u izdanju Samostana sv. Klare iz Splita. Neki sv. Katarinu Sijensku ubrajaju među najbolje talijanske književnike.

Sv. Katarina Sijenska zadobiva rane Kristove