Sveti Charbel Makhlouf poznat je u Libanonu po čudesnim ozdravljenjima onih koji posjete njegov grob i traže zagovor, kako kršćani tako i muslimani.
“Sv. Charbel nema zemljopisnih ni konfesionalnih ograničenja. Kada ljudi nešto traže, on uvijek odgovara”, rekao je za Catholic News Agency maronitski svećenik o. Louis Matar, koordinator Svetišta sv. Charbela u Annayi, u Libanonu, koje godišnje posjeti oko četiri milijuna ljudi – i muslimana i katolika, prenosi portal Katoličkog tjednika Nedjelja.
Matar je odgovoran za arhiviranje tisuća medicinski potvrđenih ozdravljenja koja se pripisuju zagovoru ovoga maronitskog monaha. Posvjedočio je i da su se mnoga čudesna izlječenja dogodila muslimanima.
Prikupljeno je više od 29 tisuća svjedočanstva o ozdravljenjima!
Otkako se od 1950. službeno bilježe, prikupljeno je više od 29 tisuća svjedočanstva o ozdravljenjima. Prije toga, čudesa su bila potvrđena jedino po svjedočanstvu svećenika. Sada, s dostupnom naprednom medicinskom tehnologijom, za navodna se čudesa zahtijeva da osoba predoči liječničke nalaze da je bila bolesna te da je potom neobjašnjivo ozdravila.

Foto: Wikimedia Commons
Inače, Svetište sv. Charbela sastoji od samostana Sv. Marona, gdje je svetac živio 19 godina u velikoj posvećenosti molitvi, ručnom radu i kontemplativnoj tišini, te isposničke ćelije gdje je boravio u rigoroznom asketizmu i dubokom sjedinjenju s Bogom zadnjih 23 godine svoga života.
Uz samostan, hodočasnici mogu posjetiti i crkvu izgrađenu 1840., mali muzej s predmetima koje je koristio svetac, kao i mjesto njegova prvoga groba – sadašnje počivalište njegova tijela od 1952. nalazi se u posebnoj spilji-kapelici ugrađenoj u posjed.
Neki su ga muslimani poznavali kao čudotvorca!
Čak i kada je bio živ, Charbelovi su poglavari primijetili Božju “nadnaravnu snagu” u njegovu životu, a i neki su ga muslimani poznavali kao čudotvorca.
Duboko posvećen Božjoj prisutnosti u euharistiji, pretrpio je srčani udar dok je slavio liturgiju Maronitske Katoličke Crkve 16. prosinca 1898., preminuvši na Badnjak te godine. Svetim ga je 1977. proglasio sveti papa Pavao VI.