Budi dio naše mreže

Župnik Župe sv. Antuna Padovanskoga u Sesvetskim Selima vlč. Antun Sente, st. iznenada je preminuo na Božić, u nedjelju 25. prosinca u jutarnjim satima. Pamtimo ga i kao radijskog župnika u dvije sezone emisije “Halo, velečasni?” na Hrvatskom katoličkom radiju gdje je u emisiji "Od Krista pozvani" 2012. svjedočio o svom svećeničkom pozivu.

/ mp

Govoreći o svećeničkom pozivu za HKR-ovu emisiju “Od Krista pozvani” u 2012. kad je bio župnik u zagrebačkoj župi sv. Nikole biskupa vlč. Sente je istaknuo kako se ta njegova želja za biti svećenikom nije dogodila odjednom već je u njemu rasla i razvijala se. No, kako je rekao u sjećanju mu je ostao trenutak kad je poželio biti svećenikom.

“Za svećeništvo sam se oduševio u 8. razredu osnovne škole kad sam razmišljao o daljnjem školovanju. Razmišljao sam kako i kuda dalje. Na mene je ostavio veliki dojam moj tadašnji župnik. Razmišljao sam: Mogao bih i ja biti kao on. Kako se to rodilo? Često čovjek ne može odgovoriti na to. Međutim, u svakom slučaju, u mnogim situacijama kasnije čovjek prepoznaje mnoge znakove. Bio sam Bogom vođen i živio sam u sredini koja je jako dobro prihvatila moju odluku. Kad sam izrazio želju da bih išao u sjemenište i da bih krenuo putem svećeništva moji su mi bili velika podrška, tako da nisam imao u tom pogledu nikakvih problema”, istaknuo je vlč. Sente u razgovoru.

Gledajući unazad vlč. Sente otkrio je kad je bio u sjemeništu još je bio komunizam na vlasti, a kad je postao svećenik Hrvatska se borila za svoju neovisnost pa je i društvo različito gledalo na ulogu svećenika u društvu.

“Slika svećeništva se mijenjala u društvu. Svećenik više nije bio taj koji je morao šutjeti, nego smo bili pozivani da progovaramo i na javnim mjestima. Naravno kroz odrastanje i sama slika, ona unutarnja slika svećeništva i promišljanje o ovoj službi i djelovanju se mijenjala. Sjećam se kao dječak sjemeništa i kasnije mladić bogoslovije da je tim svećenicima bilo vrlo teško jer su na neki način bili proganjani i nisu imali slobodu, ali nama se omogućilo djelovanje, ali s time imamo više i odgovornosti. Možemo reći  da smo danas više na vjetrometini gdje nas sa svih strana ljudi vrlo oštro procjenjuju i donose svoje sudove, a to se vidi i često puta i u novinama i u raznim medijima. Tako da nije nikad bilo lako biti svećenik niti u ono vrijeme, a niti u ovo današnje vrijeme.”

Za svećenika ga je zaredio 1991. godine zagrebački nadbiskup kardinal Franjo Kuharić.

“To je trenutak u svećeničkom životu koji svećenik dugo pamti. Upravo taj čin kad ste svjesni da poslije te svečanosti uključeni ste u jednu službu koja je specifična i drugačija od drugih zvanja, koja vas nekako potiče da živite drugačije nego što žive drugi ljudi, da budete primjer drugima”, naglasio je vlč. Sente.

Kako je rekao vlč. Antun Sente, čovjek kad odlazi u svećeničku službu nije na sve spreman niti može sve predvidjeti, ali uz pomoć drugih ljudi prepreke je nadvladao. Otkrio je da je sveti Nikola svetac kojeg jako volim, ali budući da se zove Antun osobito mu je drag sveti Antun Padovanski.

Tijekom života dolaze različite krize, moralne i materijalne i duhovne, ali sigurno je da bi bilo bolje kad bi se svi otvorili više Isusu te kad bismo više povjerovali Njegovoj riječi te kad bismo živjeli otvorenije za Božju stvar te bi to sigurno u našim srcima i u našim životima donijelo više radosti.

“Kad pogledam unazad mislim da ne bih nešto posebno mijenjao. Naravno da bih htio biti i savršeniji, bolji i kvalitetniji, ali i to bi trebao prema tome težiti svako od nas. Teško je reći, nekako sam čovjek koji smatram da bi čovjek trebao prihvatiti ono što mi je ponuđeno. Tijekom života dolaze različite krize, moralne i materijalne i duhovne, ali sigurno je da bi bilo bolje kad bi se svi otvorili više Isusu te kad bismo više povjerovali Njegovoj riječi te kad bismo živjeli otvorenije za Božju stvar te bi to sigurno u našim srcima i u našim životima donijelo više radosti”, poručio je vlč. Sente u razgovoru za HKR.

Vlč. Antun Sente stariji

Vlč. Antun Sente, st. rođen je 28. siječnja 1966. godine u Zagrebu, od oca Rudolfa i majke Anke. Odrastao je u obitelji s troje djece u mjestu Martinec Orehovički u zagorskoj župi Orehovica. 1980. godine upisao se u Dječačko sjemenište na Šalati u Zagrebu gdje je pohađao Nadbiskupsku klasičnu gimnaziju u kojoj je 1984. godine maturirao. Školovanje je nastavio na Katoličkom bogoslovnom fakultetu u Zagrebu gdje je diplomirao 1990. godine. Svoju prvu pastoralnu službu kao đakon obnašao je 1990. godine u župi Svih svetih u Sesvetama.

Zagrebački nadbiskup kardinal Franjo Kuharić zaredio ga je za svećenika Zagrebačke nadbiskupije 23. lipnja 1991. godine. Prvu službu župnoga vikara obnašao je u župi sv. Ane u Križevcima od 1991. do 1995. godine, a nakon toga službovao je kao župni vikar u župi Odra i Velika Mlaka.

Godine 1997. kao župni upravitelj upućen je u ratom razrušene i opustošene župe Ladvenjak i Vukmanić nedaleko od Karlovca. U godinu je dana materijalno pridigao crkvene objekte tih stradalih župa. Godine 1998. zagrebački nadbiskup kardinal Josip Bozanić šalje ga u novoosnovanu zagrebačku župu sv. Nikole biskupa u Stenjevcu gdje je bilo potrebno izgraditi crkvenu građevinu i osnovati živu crkvu vjernika. Tamo je bio župnik punih 16 godina. Od 2001. obnašao je službu dekana u Kustošijskom dekanatu. Dekretom zagrebačkoga nadbiskupa Josipa Bozanića od 21. kolovoza 2014. godine bio je župnikom župe sv. Antuna Padovanskog u Sesvetskim Selima. Na Hrvatskom katoličkom radiju dvije godine predano je surađivao u emisiji “Halo, velečasni?” gdje je svaki drugi petak odgovarao uživo na brojna pitanja vjernika.

Sveta misa zadušnica za pokojnog vlč. Antuna Sentea slavit će se u srijedu, 28. prosinca 2022. godine u 11 sati u župnoj crkvi sv. Antuna Padovanskog u Sesvetskim Selima. Istoga dana u 15 sati, u rodnoj župi preč. Antuna, sv. Lepolda Bogdana Mandića u Orehovici, bit će sprovodni obredi, javili su iz Zagrebačke nadbiskupije.

Kontaktirajte nas

Ukoliko imate prijedlog za vijest, pošaljite nam na info@hkm.hr

Rezultati pretrage za pojam:

Danas slavimo sv. Joakima i Anu, Isusove djeda i baku – savršen dan da se prisjetimo i naših ‘neopjevanih heroja