Budi dio naše mreže

Ivan Pavletić rođen je u Zbjegovači kraj Kutine 25. lipnja 1864. a umro na glasu svetosti u Rimu, 4. studenog 1897. kao brat Bonifacije Družbe Bolničke braće Bezgrešnog Začeća.

/ Matija Maša Vekić

Vrlo mlad je ostao siroče. Naime, u dobi od  jedanaest godina života, u samo mjesec dana umrli su mu i otac i majka. Imao je stariju sestru i dva brata, od kojih je jedan rano umro. Osnovnu školu završio je u rodnom mjestu i postao pastir iako je dobro učio i imao želju postati liječnik. Stric Vinko ga je poslao u Kutinu gdje je završio postolarski zanat. 

Nakon završenog postolarskog zanata radio je u svojoj struci u Kutini, Novoj Gradiški, Križu i u Grazu u Austriji. Od mladosti je bio miran i pobožan. Uvijek je uzase nosio molitvenik i često se molio i posjećivao crkve. U Grazu se upoznao s Alfredom Mülerom, mladićem iz Moravske, koji je otišao u redovnike u Rim. S Ivanom se dogovorio kada se on tamo smjesti u nekoj od redovničkih zajednica da će i njega pozovati da mu se pridruži. Nakon pola godine, kada je Ivanu bilo 23. godine, dobio je poziv od prijatelja Alfreda i otišao k njemu u Rim, gdje je 28. lipnja 1887. bio primljen za brata laika u bolničku Družbu Sinova Bezgrešne. Kako je odmah uočeno da je Ivan uzornoga vladanja i kreposti pri oblačenju redovničkoga odijela dobio je ime Bonifacije, na uspomenu na nedavno preminuloga uzornog brata te Družbe Bonifacija Junkera.

Brat Bonifacije Pavletić je radio više poslova u tijeku svoga desetogodišnjeg redovničkog života. Bio je postolar, zatim bolničar u bolnici Santo Spirito blizu Vatikana, odgojitelj nezbrinute djece u domu za nezbrinutu djecu u Saronnu kod Milana i učitelj novaka u Rimu. Osnivač njihove Družbe, danas bl. Luigi Maria Monti, imenovao ga je učiteljem novaka, budućih redovnika, kojima je bio učitelj i primjerom života, naročito pri svojoj svetoj smrti kada su novaci okupljeni oko njegove bolesničke postelje tražili od njega blagoslov. U svim dužnostima fra Bonifacije je pokazivao visoki stupanj odgovornosti i savršenstva. Napamet je znao Pravila svoje Družbe i citirao ih, kao i meditacije. Bio je redovnik izvanredne duhovne snage, poniznosti i plemenitosti.

Umro je na glasu svetosti u Rimu, u 33. godini života, 4. studenoga 1897., nakon trogodišnje strpljive borbe s teškom, tada smrtonosnom bolešću tuberkuloze. Prema općem uvjerenju da je umro svetac, njegova su ga redovnička braća počela štovati kao slugu Božjega. Odmah nakon njegove smrti jedan redovnički subrat mu je napisao životopis i prikupljena su svjedočanstva o njegovom uzornom životu i vladanju. Taj životopis je odmah bio preveden na hrvatski i izlazio je u deset nastavaka u časopisu Sv. Josipa. Do danas je o njemu objavljeno više knjiga na talijanskom i hrvatskom jeziku.

Vrhovno vijeće Družbe sinova Bezgrešnog začeća (CFIC – Congregazione dei Figli dell’Immacolata Concezione) odlučilo je 13. lipnja 2007. godine u Rimu pokrenuti postupak za beatifikaciju svojega člana Ivana fra Bonifacija Pavletića, CFIC. O tome su tada službeno obavijestili nadbiskupa zagrebačkog kardinala Josipa Bozanića, koji je 8. studenoga 2007. izdao dekret kojim ustanovljuje Ured za vezu s rimskom postulaturom kauze za beatifikaciju brata Bonifacija Pavletića sa sjedištem u Zagrebu, Kaptol 1. Imenovao je prelata Vladimira Stankovića (Kutina, 1930.-Zagreb, 2015.), kanonika Prvostolnog kaptola zagrebačkog, voditeljem tog Ureda. Mons. Stanković je 1. svibnja 2010. darovao svoju rodnu kuću Družbi sinova Bezgrešnog začeća i pomogao im odkupiti susjedni privatni teren kao i teren od grada Kutine, tako da su Braća brata Bonifacija mogla otvoriti svoju kuću u Kutini.

Povodom prijenosa posmrtnih ostataka Ivana fra Bonifacija Pavletića s groblja Campo Verano u crkvu Generalne kuće njegove Družbe – Kongregacije sinova Bezgrešnog Začeća u Rimu (Bravetta, Vicolo del Conte 2 – 00148 Roma) Nadbiskupija zagrebačka organizirala je od 25. do 30. rujna 2008. hodočašće iz Hrvatske u Italiju s oko 200 hodočasnika. Svečano slavlje prenošenja posmrtnih ostataka brata Bonifacija Pavletića s groblja i ukop u crkvi Generalne kuće u nedjelju, 28. rujna 2008. predvodio je kard. Josip Bozanić. Nadbiskup Bizanić u propovijedi je istaknuo uzorne kreposti poniznog našeg Ivana redovničkim imenom brata Bonifacija Pavletića, koji je u svim svojim dužnostima pokazivao visoki stupanj odgovornosti. 

Nakon svete mise urna sa tjelesnim ostacima fra Bonifacija položena je u novi grob, koji se nalazi pokraj vrata s lijeve strane od ulaza u crkvu. Premještanje nečijih tjelesnih ostataka jedan je od pripravnih koraka za  pokretanje postupka za njegovo proglašenje blaženim i svetim. Nakon temeljitih priprema, 13. svibnja 2016. godine, službeno je pokrenut postupak za njegovo proglašenje blaženim i od tada se on naziva slugom Božjim.

Mnoge se osobe u Italiji i Hrvatskoj ali i u zemljama gdje su prisutna braća njegove Družbe utječu u zagovor sluzi Božjemu bratu Bonifaciju i svjedoče o primljenim milostima. Među primljenim milostima posebno se ističe ona o djevojčici iz Zagreba staroj samo dva tjedna, koja je bila hitno smještena u bolnicu i koja je doživjela vidno poboljšanje nakon hitno primljenog sakramenta sv. Krštenja i molitve sluzi Božjemu bratu Bonifaciju Pavletiću. 

Sluga Božji brat Bonifacija Pavletića u duhovnom se životu posebno isticao u štovanju Isusa u Presvetom Oltarskom Sakramentu, Blažene Djevice Marije i svetoga Josipa. Odlikovao se dosljednim vršenjem redovničkih pravila, jednostavnim i povučenim životom, poštivanjem crkvenih poglavara i ljubavlju prema potrebitima. Pokazao se kao uzor evanđeoskog života, jer je znao prenijeti na malene i na mlade redovnike svoju duhovnost čovjeka posvećenog Bogu i bližnjemu. 

Nadamo se da će Crkva u našem hrvatskom narodu i u svijetu još bolje upoznati lik i djelo sluge Božjega brata Bonifacija Pavletića, da će on uskoro biti uzdignut na čast oltara i mi dobiti još jednoga zagovornika na nebu.

Kontaktirajte nas

Ukoliko imate prijedlog za vijest, pošaljite nam na info@hkm.hr

Rezultati pretrage za pojam:

Danas slavimo sv. Joakima i Anu, Isusove djeda i baku – savršen dan da se prisjetimo i naših ‘neopjevanih heroja