„Pfeifferov popis“ naslov je dokumentarca iz 2006. o važnosti redovnika Pankratiusa Pfeiffera u Rimu tijekom Drugog svjetskog rata. Poput Oskara Schindlera, ovaj salvatorijanac  . Jedino što je redovnik znatno manje poznat od Schindlera (1908.-1974.). I Schindler i Pfeiffer imali su izuzetno puno strpljenja i hrabrosti kako bi spasili ljude od sigurne smrti pred očima nacista.

U Vatikanu je imao dodatni, sporedni, posao: pripremao je audijencije za ljude iz njemačkog govornog područja.

Pfeiffer je rođen prije 150 godina, 18. listopada 1872. u Brunnenu u Allgäuu. Sa 17 godina stupio je u tada mladi red salvatorijanaca, koji je još uvijek vodio njegov utemeljitelj Franziskus Jordan (1848.-1918.), blaženik od 15. svibnja 2021. godine. Očigledno blagoslovljen odgovarajućim ljudskim vještinama, talentom za jezike i dobru organizaciju, Pfeiffer je imao zanimljivu redovničku karijeru, tako da je još od 1902. bio na rukovodećim položajima. U Vatikanu je imao dodatni, sporedni, posao: pripremao je audijencije za ljude iz njemačkog govornog područja. To ga je dovelo u kontakt s važnim osobama crkvenog i političkog života, koje su kasnije koristile salvatorijancima.

Pankratius je tavan sjedišta svoje redovničke zajednice pretvorio u utočište za progonjene.

Na što je Pfeiffer bio sve spreman postalo je očito u rujnu 1943., kada je u Rim umarširao Wehrmacht. Jer židovska zajednica, saveznički ratni zarobljenici, partizani ili ljudi koji su iz drugih razloga bili na popisu nacista morali su strahovati za svoje živote. Pankratius je tavan sjedišta svoje redovničke zajednice pretvorio u utočište za progonjene. Istodobno je njemačkim vojnicima dopustio korištenje toaleta i kupaonica u prizemlju. To mu je omogućilo da izgradi jake odnose s nacističkom vojskom kako bi spašavao ljude.

Pio XII. koristio Pfeifferove kontakte

Vatikan i papa Pio XII. koristili su Pfeifferove kontakte za svoje humanitarne i dobrotvorne aktivnosti – posebno dok je otpor okupaciji rastao od 1944. godine. Povećavali su se diverzantski napadi, a šef SS-a Herbert Kappler odgovorio je oštrim protumjerama. Sveta Stolica proslijeđivala mu je apele za pomoć s molbom p. Pankratiusu za posredovanje. Radilo se o svakodnevnim pitanjima poput opskrbe hranom ili dozvolama za prijevoz, ali prije svega o oslobađanju zatvorenika i politički progonjenih.

Pfeiffer je bio „u to vrijeme doslovno u pokretu dan i noć kako bi progonjene, uključujući Židove, spašavao iz zatvora, posebno iz zloglasnog SS zatvora u Via Tasso, s ciljem da ih dovede na sigurno, kako bi spriječio mjere odmazde okupacijskih vlasti i SS-a“, stoji u kronici reda. Osim toga, Pfeifferova intervencija također je spasila niz središnjih talijanskih gradova od uništenja – uključujući Chieti, Aquilu i Orvieto. Građani Ascoli-Picene kasnije su mu podigli spomenik jer je uspio njihov grad proglasiti lazaret (bolničkim) centrom.

Osim toga, Pfeifferova intervencija također je spasila niz središnjih talijanskih gradova od uništenja – uključujući Chieti, Aquilu i Orvieto.

Popodne 10. svibnja 1945., nedugo nakon završetka rata, britanski vojni džip projurio je preko rimskog Largo Cavalleggeri. Jedan stariji redovnik htio je prijeći taj trg do Vatikana, izašao je na ulicu i neodlučno se vratio unatrag. Vozač je pokušao skrenuti i zakačio ga. Dva dana kasnije, Pankratius Pfeiffer, vrhovni general salvatorijanaca i spasitelj mnogih ljudi u krajnjoj potrebi tijekom njemačke okupacije, preminuo je od zadobivenih teških ozljeda. „Nisam radio za povijest, nego iz ljubavi prema bližnjemu“, citirao ga je Stefan Samerski, koji je napisao biografiju ovog hrabrog svećenika. Postupak beatifikacije Pankratiusa Pfeiffera je u tijeku, pišu Johannes Schidelko i Christiane Laudage za Katholische Nachrichten-Agentur (KNA).