Budi dio naše mreže

Gotovo svi vole priče o obraćenju. Tijekom posljednjih nekoliko desetljeća preplavile su nas dirljive priče ljudi koji su doživjeli milosno preobraćenje. No, nijedna knjiga ne sadrži više potresnih izvještaja o obraćenju i životu vjere od Biblije.

/ vž

Među tim potresnim pričama je i ona o Ruti. Priča počinje u Judeji u 10. stoljeću prije Krista u vrijeme nestašice hrane, vrijeme gladi. Uzastopne nerodne i sušne godine prisilile su židovska plemena na seobu. Elimelek iz plemena Efraićana, njegova supruga Noemi i dva sina uputili su se iz Betlehema u Judeji na visoravne Moaba s one strane Mrtvog mora. Njihova imena su vjerojatno izmišljena i odabrana zbog svog značenja: dva sina koji umiru mladi – Mahlon znači „Tuga”, a Kiljon „Iscrpljenost”; Orpa „Ona koja okreće leđa”; Rut „Prijateljica”; Noemi „Moja slatkoća” i Elimelek „Moj Bog je kralj”. Treba reći da su Izraelci odnosno Židovi, kao prvi monoteistički narod u povijesti vjerovali u jednoga Boga, Jahvu dok su Kanaanci štovali puno Bogova (El – Bog Stvoritelj i mnoštvo bogova i božica uglavnom vezanih uz prirodu). Usprkos različitoj vjeri Elimelekovi sinovi Mahlon i Kiljon oženili su dvije žene iz plemena Moab – Orpu i Rutu.

Ruta je donijela odluku koja će joj preobraziti život i odigrati istaknutu ulogu u povijesti Izraela.

U izbjeglištvu je najprije umro Elimelek, a kasnije i njegovi sinovi. S dolaskom boljih vremena i prestankom gladi u Judeji, Noemi se odlučila na povratak kući savjetujući svojim snahama da se presele u majčinski dom i ostanu u rodnoj zemlji. Orpa je poslušala svoju svekrvu, ali Ruta je donijela odluku koja će joj preobraziti život i odigrati istaknutu ulogu u povijesti Izraela. Jedna od četiri žene koje se spominju u rodoslovlju Isusa Krista je Ruta, prabaka kralja Davida.

Rutino priznanje vjere jedno je od najdirljivijih u Svetom pismu

Ruta je rekla svojoj svekrvi: “Nemoj me tjerati da te ostavim i da odem od tebe: jer kamo ti ideš, idem i ja i gdje se ti nastaniš, nastanit ću se i ja; tvoj narod moj je narod i tvoj Bog moj je Bog. Gdje ti umreš, umrijet ću i ja, gdje tebe pokopaju, pokopat će i mene. Neka mi Jahve uzvrati svakim zlom i nevoljom ako me što drugo, osim smrti, rastavi od tebe.” (Rut 1,16-17)

Može se reći da je Rutino “da” Božjem pozivu bilo preteča “fiata” Marije, Majke Božje.

Tako je Ruta pošla sa svojom svekrvom u Betlehem. Ondje se preudala za Boaza, zemljoradnika iz obitelji njenog pokojnog svekra. Njihov sin Obed bit će djed kralja Davida. Može se reći da je Rutino “da” Božjem pozivu bilo preteča “fiata” Marije, Majke Božje. Ova snažna priča iz Starog zavjeta priča je o potpunoj promjeni jedne kulture u drugu, iz jedne religije u drugu. Knjiga o Ruti je knjiga koju treba pročitati.

Ruta i Noemi

U ono vrijeme kada su vladali suci nastala glad u zemlji, pa iz Betlehema Judina jedan čovjek ode sa svojom ženom i sa svoja dva sina da se naseli na Moapskim poljanama. Taj se čovjek zvao Elimelek, žena mu Noemi, a dva njegova sina: Mahlon i Kiljon; svi bijahu Efraćani iz Betlehema Judina. Stigoše na Moapske poljane i tu se nastaniše. Tada Elimelek, Noemin muž, umrije, i ona osta sama sa svoja dva sina. Oni se oženiše Moapkama; jedna se zvala Orpa, a druga Ruta. I tu proboraviše deset godina. Onda umriješe i Mahlon i Kiljon, i tako Noemi osta i bez svoja dva sina i bez svoga muža.
Tada se ona diže sa svojim snahama da ode s Moapskih poljana jer je čula na Moapskim poljanama da je Jahve pohodio narod svoj i dao mu kruha. Ode, dakle, ona iz mjesta gdje je živjela, a s njome i njezine snahe; krenuše na put da se vrate u zemlju Judinu. Noemi tada reče svojim dvjema snahama: »Vratite se svaka domu majke svoje! Neka vam Jahve bude milostiv kao što vi bijaste pokojnicima i meni. Neka vam Jahve udijeli da obje nađete mir, svaka u domu svoga muža!«
I poljubi ih, a one briznuše u plač. I rekoše joj: »Ne! Mi ćemo s tobom, tvome narodu.«
Ali im reče Noemi: »Vratite se natrag, kćeri moje! Zašto biste išle sa mnom? Zar ću još imati sinova u utrobi svojoj da vam budu muževi? Vratite se natrag, kćeri moje, idite samo! Odviše sam stara, nisam za udaju. Pa i kad bih rekla: ‘Imam nade da se udam još noćas i da rodim sinove’ – zar biste mogle čekati da odrastu i zar biste radi njih ostale neudane? Ne, kćeri moje, tuga bi moja bila veća od vaše, jer se ruka Jahvina digla na me.«
One i opet zaplakaše i zajecaše. Orpa poljubi svoju svekrvu i vrati se, a Ruta ostade s njom.
Noemi joj reče: »Eto vidiš, jetrva se tvoja vratila narodu svome i bogu svome: vrati se i ti za jetrvom svojom!«
A Ruta joj odgovori: »Nemoj me tjerati da te ostavim i da odem od tebe: jer kamo ti ideš, idem i ja i gdje se ti nastaniš, nastanit ću se i ja; tvoj narod moj je narod i tvoj Bog moj je Bog. Gdje ti umreš, umrijet ću i ja; gdje tebe pokopaju, pokopat će i mene. Neka mi Jahve uzvrati svakim zlom i nevoljom ako me što drugo, osim smrti, rastavi od tebe.«
Videći gdje je tvrdo naumila da ide s njom, prestade je odvraćati.
Tako su zajedno išle dok ne dođoše u Betlehem. A kad dođoše u Betlehem, sav se grad uzbudi zbog njih. »Ma je li ovo Noemi?« – pitahu žene. A ona im odgovaraše: »Ne zovite me više Noemi, nego me zovite Mara* jer me Šadaj** gorčinom ispunio! Odavde sam otišla punih ruku, a sad me Jahve vraća bez igdje ičega. Zašto me zovete Noemi kad Jahve posvjedoči protiv mene i Svemogući me u tugu zavi?«
Tako se vrati Noemi s Rutom Moapkom, snahom svojom, s Moapskih poljana. Stigle su u Betlehem baš kad je počela žetva ječma.

* Mara (Mari) na hebrejskom znači „Moja gorčina”, nasuprot Noemi „Moja slatkoća”.

** El Šadaj – znači “Svesilni Bog”, jedno od nekoliko božanskih imena u Bibliji; pod ovim imenom Bog se ukazao Abrahamu: “Ja sam El Šadaj – Bog Svesilni. Mojim hodi putem i neporočan budi.” (Post 17,1)

Izvor: Integrated Catholic Life

Kontaktirajte nas

Ukoliko imate prijedlog za vijest, pošaljite nam na info@hkm.hr

Rezultati pretrage za pojam:

Danas slavimo sv. Joakima i Anu, Isusove djeda i baku – savršen dan da se prisjetimo i naših ‘neopjevanih heroja