Misno slavlje i obred zavjetovanja predslavio je karmelićanin o. dr. sc. Ivan Pleše uz desetak suslavitelja: svećenika i redovnika. Među njima bili su: preč. Matija Pavlaković, vlč. Željko Nestić, vlč. Luka Tufeković, p. Mihovil Filipović, SMM, oci karmelićani: Dario Tokić, Ivan Podgorelec i Zlatko Pletikosić, zatim dominikanski bogoslovi: fr. Leonardo Matinović i fr. Jakov Vuković, te trajni đakon Ratko Podvorac i monfortanski kandidat Vladimir Lauc. 

U uvodnim mislima, o. Pleše je između ostalog rekao da su se okupili u radosti današnjeg slavlja kako bi se Bogu zahvalili za dar posvećenog života s. Marije Katarine i proslavili ga. Isto tako je rekao da samo njezino ime govori da želi nasljedovati Djevicu i potpuno pripadati Bogu. 

U nadahnutoj homiliji, predslavitelj je istaknuo otajstvo posvećenog života, te se zapitao: „Odakle izvire uopće među ljudima želja da se na tako što odluče; odreći se sebe, odreći se bilo kakve materijalne sigurnosti, te navezanosti na ljudsku ljubav? Odreći se tri ključna aspekta svakog ljudskog života; potrebe da budemo ljubljeni, potrebe da imamo i da stvaramo. Svega toga se posvećena osoba odriče jer ima svoju nadu u Bogu i to čini u predanju Njemu, u ljubavi. 

Čuli smo Evanđelje koje evanđelist Ivan smješta u kontekst Posljednje večere. Isus na Posljednjoj večeri daje sebe. U tom činu Gospodin izlazi iz sebe i identificira se sa kruhom i vinom da bi nam se posve predao. Stoljećima kasnije mnogi ljudi će se nadahnjivati i nasljedovati Gospodina upravo u ljubavi koju On ima prema nama. To je odgovor na redovničko i svećeničko posvećenje. On je izvor poziva,“ naglasio je.

Nadalje, istaknuo je važnost spoznaje Božje ljubavi prema nama koja u nama budi čežnju za njim. Također je rekao da je to na svoj način doživjela i s. M. Katarina prepoznavajući znakove Gospodinove ljubavi. Na tu ljubav osoba želi odgovoriti svojom ljubavlju u onoj mjeri u kojoj to naš ljudski život može ostvariti. 

Ta svijest da nije sama, da je Bog u njoj, rodilo je želju da trpi, da se žrtvuje za Boga i spasenja duša.

U nastavku homilije, o. Pleše se spomenuo današnje svetice, karmelićanke Elizabete od Trojstva koja je ostvarila tu ljubav i u svom kratkom životu, umrla je sa dvadeset i šest godina, napravila neizmjerno puno. U dobi od četrnaest godina osjetila je snažan poticaj da zavjetuje doživotno djevičanstvo. Ono što nas sv. Elizabeta uči jest to da je svaka osoba hram Duha Svetoga i da se u srcu odvijaju tajne ljubavi između Boga i duše. Ta svijest da nije sama, da je Bog u njoj, rodilo je želju da trpi, da se žrtvuje za Boga i spasenja duša. Inspirirana Pavlovom poslanicom Efežanima (Ef 1,12), željela je biti: „Laudem gloriæ“. To postaje njezin duhovni program koji je propovjednik preporučio i s. M. Katarini u njezinom karmelskom životu.

Homiliju je zaključio molitvom sv. Elizabete od Trojstva; „O Bože moj, Trojstvo kojemu se klanjam, pomozi mi da posve zaboravim sebe kako bih se nepomično i mirno nastanila u tebi, kao da mi duša već boravi u vječnosti. Neka ništa ne uzmogne pomutiti moj mir, niti me izvući iz tebe, o moj Nepromjenjivi, nego neka me svaki čas sve više unese u dubinu tvoga otajstva… 

O moja Trojice, moje Sve, moje Blaženstvo, beskrajna Samoćo, Neizmjernosti u kojoj se gubim, Vama se predajem kao plijen. Zakopajte se u meni, da se ja zakopam u Vama, dok ne pođem promatrati u Vašem svjetlu bezdan Vaše uzvišenosti.  Amen.“

Nakon homilije i upita o spremnosti na posvećenje Bogu i nasljedovanju Krista čistog, siromašnog i poslušnog, uslijedio je čin zavjetovanja, koji je s. Marija Katarina položila u ruke č. Majke Marije Regine od Presvete Euharistije, Popić. Zatim joj je predsjedatelj slavlja predao knjigu “Prvotno Pravilo i Konstitucije Reda Bosonogih sestara Blažene Djevice Marije od Gore Karmela” po kojoj je pozvana zauzeto živjeti svoje zavjete i svoj molitveno-duhovni život.

Pri kraju misnoga slavlja o. Pleše je čestitao s. M. Katarini i zajednici, te zahvalio svima prisutnima, među kojima su bili roditelji s. M. Katarine, Antun i Bernardica Pinjušić, sestre, brat i rodbina. Misno slavlje animirale su svojim skladnim pjevanjem čuvarice svetišta pod ravnanjem s. M. Bonite Kovačić, OCD.

Zavjetovanica je rođena 1996. u Zagrebu, a živjela je u Križu. Dolazi iz brojne katoličke obitelji gdje se prakticirala vjera. Završila je studij strojarstva u Karlovcu, a u Karmel je ušla 2020. godine, te novicijat  započela iduće 2021. godine.