Povodom smrti Vincenta Lamberta, francuskog kvadriplegičara koji je u četvrtak ujutro preminuo u Reihmsu, emotivnom objavom na društvenim mrežama oglasio se svećenik Zadarske nadbiskupije don Marin Batur.
Podsjetimo, Vincent Lambert, 42-godišnji francuski kvadriplegičar koji je više od deset godina bio u vegetativnom stanju, umro je u četvrtak nakon što je bio devet dana bez hrane i vode koje su mu liječnici uskratili po nalogu francuskog suda, prenose mediji. Lambert je pretrpio ozbiljne ozljede u prometnoj nesreći 2008. godine, nakon koje je ostao nepokretan.
Ravnatelj “ad interim” Tiskovnog ureda Svete Stolice Alessandro Gisotti uputio je istoga dana izjavu povodom Lambertove smrti.
“Primili smo s tugom vijest o smrti Vincenta Lamberta. Molimo Gospodina da ga primi u svoj dom i izražavamo blizinu njegovim dragima i svima onima koji su ga sve do kraja dvorili s ljubavlju i predanošću. Podsjećamo i ponovno potvrđujemo riječi Svetoga Oca o ovom bolnom događaju: ‘Bog je jedini gospodar života od početka do njegova prirodnog svršetka i dužnost nam je uvijek štititi ga i ne podleći kulturi odbacivanja’“, kaže se u izjavi privremenog ravnatelja Tiskovnog ureda Svete Stolice.
Papinska akademija za život je u tweetu povodom ove tužne vijesti napisala kako je Lambertova smrt “poraz za naše čovječanstvo”.
Mons. Paglia et @PontAcadLife prient pour la famille de #VincentLambert, pour les médecins et pour toutes les personnes impliquées dans cette affaire. La mort de #VincentLambert et son histoire sont une défaite pour notre humanité. pic.twitter.com/ABYkno3eks
— Pontifical Academy Life (@PontAcadLife) July 11, 2019
Emotivnom objavom na Facebooku oglasio se svećenik Zadarske nadbiskupije don Marin Batur koju prenosimo u cijelosti:
Don Marin Batur / Foto: Facebook
“Preminuo je Vincent Lambert.
Ovom čovjeku presudilo je bezbožništvo. Nakon teške nesreće ostao je paraliziran, u stanju gotovo bez svijesti, samostalno je disao i povremeno micao očima.
Njegovi roditelji borili su se da mu bolnica u Francuskoj ne prekine davanje hrane i vode. Kako se to ipak dogodilo, zadnjih nekoliko dana ovaj čovjek prepušten je životinjskom izgladnjivanju i nakon nepovratne štete vitalnim organima tijelo više nije izdržalo. Eto, humana Francuska kao i Velika Britanija u slučaju dječaka Alfija Evansa kojemu su liječnici zbog teške bolesti isključili mehaničku ventilaciju. I taj je dječak nastavio samostalno disati ali ipak je odlučeno da umre jer nije bilo nade da bi se bolest mogla ukloniti.
Iako sam odlučio neko vrijeme provesti u ‘šutnji i odmaku od virtualnog svijeta’ i ove mreže nekako sam osjetio da ovim putem trebam odati počast Vincentu. Zašto? Naime, ne radi se ovdje o njemu. On je samo žrtva, ali poanta je nehumano društvo koje u čovjeku ne prepoznaje stvorenost na sliku Božju. Čovjek je jednako vrijedan i kada je bolestan, jadan i nikakav i kada je zdrav i sretan. Ovo je jedan od veoma žalosnih primjera kulture smrti. Čitav ovaj sustav razmišljanja nameće se i silom probija kako bi izokrenuo ljestvicu vrijednosti i poremetio sklad kojega je Bog, Stvoritelj svega, uredio. Takvi su nam mediji, takvo nam je školstvo, takva nam je politika.
Za ovog čovjeka ću prikazati misu. I za njegovu dušu se treba moliti iako vjerujem da je patnjom podosta pročišćen i da će mu Bog ovo uračunati u pravednost, u duhovnu zadovoljštinu za grijehe i da će zaslužiti doći u zajedništvo svetih. Teško je sačuvati vjeru u ovako mučnim situacijama i ponekad je naša ‘ljutnja na Boga’ zašto ovo sve dopušta razumljiva. Ipak, ništavilo i kaos koji je alternativa Božjem uređenju stvari toliko je destruktivan, neuredan i opak da i sada nemamo što nego moliti Boga milosti da nas sačuva od ovoga zla i da nam ojača vjeru.
Obitelj pokojnog Vincenta preporučam u molitve. Nemamo što osim izraziti svoju kršćansku sućut i ljudsku blizinu. A Vincent će nas zagovarati s Neba i prositi milosti od Boga da se što bolje mognemo boriti protiv iskonskog zla ovdje u svijetu. On i svi ostali mučenici na koncu će postati naša snaga protiv onih sustava koji su odredili da nevini, bolesni, nemoćni i slabi moraju umrijeti.
Na kratko sam morao doći i u ovoj besmisleno-kaotičnoj situaciji nemoći podijeliti nekoliko misli. Bože nam pomozi i smiluj nam se.”