Splitsko-makarski nadbiskup Dražen Kutleša uputio je učenicima, učiteljima i vjeroučiteljima pismo u povodu početka nove školske godine u kojem učenicima poručuje da će sve ono što će učiti u novoj školskoj godini imati važnu ulogu u njihovom poslanju, što se može vidjeti iz životnog primjera sv. Grgura Velikog.
Kada je potkraj VI. stoljeća Grgur, praefectus Urbis ili, kako bismo danas rekli, gradonačelnik Rima, napustio svoj ugledni društveni položaj i prigrlio samozatajni redovnički život po Pravilu svetoga Benedikta, nije ni slutio da je time započeo put koji će ga jednoga dana (3. rujna 590.) dovesti do papinske službe.
Započeo je hod zajedno s Isusom koji je Put, Istina i Život. Susret i život s Kristom preobrazio je Grgura na način da je milost Duha Svetoga uklonila sve natruhe grijeha i sebičnosti te oplemenila i usavršila njegove naravne talente na dobrobit svega naroda.
Ono što je prethodno bila samo njegova individualna odlika, postalo je dar za druge na zajedničkom putu Crkve.
Kao papa, sveti se Grgur mogao uvelike okoristiti znanjem i iskustvima koja je stekao tijekom svojega obrazovanja i u vrijeme svoje gradonačelničke službe. Tako je s pomoću Božjom Grgurova osobna povijest postala dio povijesti spasenja. Ono što je prethodno bila samo njegova individualna odlika, postalo je dar za druge na zajedničkom putu Crkve.
Na početku smo nove školske i vjeronaučne godine. Svakodnevne školske obveze, bilo učeničke, bilo nastavničke, mogu nam s vremenom izgledati mukotrpne i naporne. Možda ćemo se služiti šalabahterima ili ćemo u svojem nemaru samo tražiti da odradimo gradivo.
Milost ne dokida narav, nego je pretpostavlja i usavršava.
Međutim, primjer svetoga Grgura Velikog pokazuje nam da sve ono što stječemo obrazovanjem i odgojem, jednoga dana može imati itekako važnu ulogu u našem poslanju i djelovanju, ali na preobražen način. Milost ne dokida narav, nego je pretpostavlja i usavršava. Nitko se od nas ne rađa gotov. Svaki čovjek odgojem, učenjem i radom razvija svoje društvene, intelektualne i tjelesne sposobnosti. Sebe ostvaruje i doprinosi stalnom društvenom i moralnom napretku sredine u kojoj živi.
Stojimo, dakle, na početku puta koji nas može dovesti kamo i ne slutimo. Poput svetoga Grgura, i mi možemo iskusiti kako Bog preobražava naš život te nas čini sposobnima za velika djela – dakako, velika djela ne po mjerilima ekonomskoga ili društvenoga uspjeha, nego po mjerilu velikodušne ljubavi koja se do kraja daje za Boga i brata čovjeka.
Draga djeco i mladi, cijenjeni profesori i nastavnici, poštovani vjeroučitelji i odgojitelji, zajedno smo na putu. Kao pastir ove mjesne Crkve, u zajedništvu s papom i biskupskim zborom, želim vas potaknuti da svojim svakodnevnim zalaganjem, svojom ustrajnošću i marljivošću polako gradite naravne temelje za velika djela koja je Bog s vama naumio.
Neka sve nas u tom nastojanju prati zagovor Blažene Djevice Marije i naših svetih zaštitnika – Dujma i Staša!