Papa Lav XIII. živio je u isto vrijeme kada je vladao Napoleon Bonaparte, rođen je iste godine kada i skladatelj Chopin, godinu dana nakon Abrahama Lincolna, a živio je i u vremenu Johna Adamsa, Thomasa Jeffersona i Jameas Madisona. Poznat kao 'papa krunice', Lav XIII. izdao je 11 papinskih enciklika o krunici i bio veliki zagovornik marijanskih pobožnosti. Autor je i Molitve svetom Mihaelu. Njegova enciklika Rerum novarum iz 1891. zalagala se za prava radnika.
Projekt obnove na YouTubeu kratkom je filmu koji prikazuje papu Lava XIII. dodao nikad viđenu kvalitetu.
David Martin, vlasnik kanala “no.bw” na YouTubeu, podijelio je nedavno svoj obnovljeni film u javnoj domeni. Obojeni i obnovljeni video sastavljen je od tri segmenta: Papa Lav XIII. na crvenom prijestolju u Vatikanskim vrtovima, poglavar Crkve kako dolazi na konjskoj zaprezi i Lav XIII. kako sjeda – u blizini dvojice elegantno odjevenih muškaraca, a detaljnu priču o filmu donosi Timothy Nerozzi za Religion Unplugged.
Lav XIII. izgleda vidno zbunjen, ali i radostan i znatiželjan, gleda u objektiv, a zatim se savjetuje sa svojim pratiocima dok pozira pred kamerom. U više navrata rukom upućuje apostolske blagoslove publici, strpljivo stojeći, sjedajući i hodajući do sljedećeg odredišta.
Martin je scenu postavio na glazbu “Jesu, der du meine Seele” Johanna Sebastiana Bacha, dajući nijemom filmu snažniji ambijent i dočaravajući veličinu trenutka.
“Odabrao sam ovaj film zbog povijesne činjenice da je to najranije rođena osoba ikada snimljena na filmu”, rekao je Martin za Religion Unplugged. “Ovaj video pape Lava XIII. bio je malo izazovniji, budući da je originalna snimka bila dosta lošija nego inače i to je podrazumijevalo daljnju obradu.”
Upitan o projektu, Martin je rekao da je originalne sirove snimke 1896. snimio Vittorio Calcina, koji je radio za braću Lumiere i bio prvi talijanski filmski redatelj.
Doista, nije neobično da internetske stranice navode Calcinu kao redatelja. Međutim, svi glavni izvori, uključujući njega kao redatelja ili snimatelja fotografije, to ne potvrđuju.
Zapravo, čini se da je film snimio William Kennedy-Laurie Dickson, što se može provjeriti putem suvremenih izvještaja i izvještaja objavljenih u više zemalja diljem svijeta. Dickson je bio desna ruka Thomasa Edisona i jedan od očeva prve kinematografije.
Dickson je stekao ime putujući svijetom svojom filmskom kamerom – koju je nazvao Biograf – i dokumentirajući živote kraljevskih obitelji, vojnih zapovjednika i svjetskih čelnika. Njegova tehnologija bila je toliko inovativna, a njegova umjetnička vizija tako napredna da je postao prva osoba koja je na filmu snimila mnoge od najvažnijih svjetskih čelnika, uključujući, ako ćemo mu vjerovati na riječ, poglavara Katoličke Crkve.
Sljedeći odlomak napisao je Dickson za Royal Magazine 1901. U njemu je redatelj opisao vrijeme provedeno u Vatikanu i svoje interakcije s Papom. Također je ponudio jedinstven uvid u entuzijazam i iznenađenje Lava XIII. nakon što je vidio rezultat koji stvara povijest:
Prije nekog vremena održana je izložba biografskih slika pred predsjednikom McKinleyjem i nekim posebnim uzvanicima u Washingtonu. Među potonjima bili su i apostolski delegat mons. Martinelli, kardinal Gibbons i drugi. Ovoj je gospodi palo na pamet da bi, ako bi Biograf mogao dobiti neke slike koje ilustriraju svakodnevni život Svetog Oca, to bila izvrsna stvar za rimokatolike u Americi, tisuće i tisuće koje inače nikada ne bi mogle primiti Papin blagoslov.
Papu sam smatrao ljupkim čovjekom i mnogo dugujem njegovoj dobroti. On se jako zainteresirao za slike, a jednom prilikom, pošto sam dobio neke otiske slika iz Londona, pokazao sam mu ih. Bio je oduševljen i uzviknuo: ‘Divno! Divno! Vidi kako blagoslivljam!’ — misleći na onoga koji na slici udjeljuje apostolski blagoslov — i okrenuvši se Mons della Volpi, dodao je: ‘Kako sjajno izgledaš!’ Cijelo vrijeme je držao moju ruku nježno je pritišćući.
Na moju zamolbu za posljednjom slikom, Papa je skromno dodao: “Što, još jednu!” Ja sam bio uporan, objašnjavajući da bi mnogim mojim sunarodnjacima donijelo radost ako bi se milostivo udostojio. I pristao je.
Dickson je ispričao i priču o poznatom fotografiranju Vatikanskog vrta u izdanju Harper’s Weeklyja iz studenog 1898.:
Na kraju intervjua rekao sam: ‘Sveti Oče, zar nećete upotpuniti zbroj mojih dugova tako da sjednete u vrt kod Ljetne vile?’ Nasmijao se i odmahnuo glavom. ‘Zar ti nije dosta?’ ‘Ne’, odgovorio sam, ali udovoljite mi još sutra ujutro i obećavam da ću biti zadovoljan. Njegova Svetost je šutjela minutu, a onda rekla: ‘Pa, slažem se, ali ne sutra ujutro. Sutra poslijepodne u šest sati.’
Sljedećeg dana, točno u dogovoreni sat, vidio sam prekrasnu kočiju kako vijuga avenijom. Stražari su zauzeli položaj, a monsinjor della Volpa i grof Pecci – prvi u grimiznoljubičastoj, a drugi u modrozlatnoj haljini — krenuli su ususret Njegovoj Svetosti. Huk, urlik, urlik, krenuo je veliki stroj, svi su kleknuli, a Papa je otišao do kamene klupe pored vrata. Nakon kratkog vremena, tijekom čega je razgovarao sa svojim neposrednim suradnicima, Njegova Svetost je ustala da dovrši dogovoreni program i počela hodati do prijestolja; ali ovdje su se dogodile neizbježne nezgode. Moj pomoćnik je bio toliko u žurbi da nije stigao zamijeniti još jedan film, pa sam bio prisiljen moliti Njegovu Svetost da se vrati u klupu dok to ne učini. Zahtjevu je veselo udovoljio. Zatim sam u žurbi bez daha provukao stroj, zaokrećući ga u smjeru prijestolja, nakon čega sam pozvao Njegovu Svetost da uđe u kadar, što je on i učinio, dijeleći osmijehe i blagoslove, razmjenjujući riječi sa svojim nećakom i maggiordomom, i na kraju zauzevši svoje mjesto na desno na grimiznom prijestolju. Prije odlaska, Papa mi je dao poseban blagoslov i kroz smijeh upitao jesam li napokon zadovoljan.
Papa Lav XIII. živio je u isto vrijeme kada je vladao Napoleon Bonaparte, rođen je iste godine kada i skladatelj Chopin, godinu dana nakon Abrahama Lincolna, a živio je i u vremenu Johna Adamsa, Thomasa Jeffersona i Jameas Madisona. Poznat kao ‘papa krunice’, Lav XIII. izdao je 11 papinskih enciklika o krunici i bio veliki zagovornik marijanskih pobožnosti. Autor je i Molitve svetom Mihaelu. Njegova enciklika Rerum novarum iz 1891. zalagala se za prava radnika.