Vodnjanski župnik mons. Marijan Jelinić našoj je sugovornici Vesni Jurić Rukavini, urednici na Radio Sljemenu, dao jako dobar savjet kada se nalazila u jednoj vrlo teškoj životnoj situaciji: "Prva točka je: Prepusti se Bogu! Druga točka je: Prepusti se Bogu! Treća je: Razno, a prepusti se Bogu i daj sve Bogu u ruke."

U naš kršćanski ili krsni identitet utkan je i križ i uskrsnuće. Križ ne poznaje godine, ni boju kože, ni narodnost, ni spol, ni titule. On je uvijek zahtjevan, težak i lijep. Križ nas duboko dotiče, tako snažno kao da udara na razloge našeg postojanja, tako okrutno da dovodi u pitanje i smisao postojanja uopće. No, na kraju, kada se odmaknemo od tog prvog dojma, shvatimo da su i te rane oni duboki, intimni poljupci Božjega Duha kojima nas On pridružuje spasonosnim koracima našeg Spasitelja.

„Neću nikad zaboraviti. Bio je 15 metara od mene.” I Vilim Karlović, branitelj Vukovara, prije pucnja je zavapio: Bože, pa ja pucam u čovjeka! Nije u tom trenutku bio niti neprijatelj, a kamoli četnik ili netko koga sam mrzio. Ja osobno nisam ni želio taj rat - naglašava - želio sam neki drugi način života, ali to sada treba predati Bogu da se naše savjesti umire. HKM-u je ovaj hrvatski branitelj posvjedočio i o četnicima koji su ga spasili upravo od četnika što zaista nama u Hrvatskoj zvuči nevjerojatno i neistinito. Čak je i svjedočio na beogradskom sudu u njihovu korist.

"Mnogi su mi rekli, sa zahvalnošću, da sam ih spasio svih onih nedjela koja bi inače čovjek učinio. Ljudi moraju biti svjesni da u ratu ne govori razum, već ljudski nagon kako opstati, i zato je čovjeku kada pređe granicu potrebna, itekako, Božja riječ koja će ga okrijepiti, i samo je Bog taj koji može oprostiti".

'Duhovni poziv je jedna drugačija priča jer ovim putem ne ideš vlastitim snagama. Gospodin kada poziva onda se oslanjaš na Njega i upravo je u tome ljepota redovničkog i svećeničkog poziva'.

Nisu svi trenuci isti: neki su predvidivi i uvijek isti. Drugi nisu takvi. Oni se izdvajaju iz mora običnog, svakodnevnog i predvidivog protjecanja vremena. Zapamtimo ih po nečemu posebnom: rođenje, smrt, kriza, radost, tuga…Svatko to najbolje zna za samoga sebe.

Kad god govorimo o križu, vrlo je važno da se vratimo na Kristov križ. On kao mjesto patnje nije sam sebi svrha, on nije zadnje. On je iznad svega mjesto vjernosti mnogo više nego mjesto patnje. Mi častimo Kristov križ, ne zato što je on na njemu patio, nego zato što je na tom križu ostao vjeran. Vjeran, patnji usprkos, prijeziru usprkos, smrti usprkos, boli usprkos.

Donosimo neke odgovore na pitanja iz emisije 9. studenoga u kojoj je na pitanja slušatelja odgovarao vlč. Robert Šreter, župnik župe sv. Mirka u Šestinama.

„Gledajte u Gospodina i razveselite se!” (Ps 34)

"Ja sam kroz kršćanstvo upoznala Boga, vjeru i ljubav. Netko drugi, možda, kroz neki drugi naziv vjere i molitve, ali osobno vjerujem da su sve molitve usmjereno samo Jednome", kaže glumica Matija Prskalo i poručuje da joj je Gospodin veliki oslonac i uporište u životu.