O tome kako biti izliječen na temelju Evanđelja promišlja doc. dr. sc. p. Arkadiusz Krasicki, CSSp, profesor na Teološko-katehetskom odjelu Sveučilišta u Zadru.

Kako biti izliječen? (Mk 1, 40-45)

U svakom odlomku evanđelja, u svakom susretu Isusa s ljudima, sadrži se Božji plan spasenja cijeloga svijeta.

Gubavac dolazi Isusu. On trpi. Njegova ga bolest može dovesti do smrti. Proživljava strašno iskustvo odbačenosti. To je ujedno i slika ljudskoga duha. Guba kao duhovna bolest, dovodi čovjeka do smrti. Smrt ne dolazi odmah. Proces duhovnog umiranja traje. Guba predstavlja grijeh. Na početku „flekica“, a kasnije cijelo tijelo pokrivaju čirevi i ostale infekcije, sve do smrti. Čovjek se zarazi i postepeno umire. Malo ima grijeha koji nas ubijaju u sekundi. Svi su grijesi dugotrajna ugroza za organizam. Postepeno, iz dana u dan, vode u smrt.

Nadalje, grijeh je zaraza koja utječe na druge ljude. Netko drugi trpi zbog grijeha. Grijeh ne ugrožava isključivo jednu osobu, on inficira sve okolo. Djeca alkoholičara jako trpe. Ona prenose u sebi najlošije slike iz kuće. Zlo oca ili majke koji vara svojeg supružnika prelazi na cijelu obitelj. Taj se prijelaz događa na duhovni način. Grijeh bluda prate i ostali grijesi: psovka, nestrpljenje, vika, galama, česti fizički obračuni, mržnja. To sve prelazi na druge poput virusa i polako, na početku, bez simptoma ubija. Sve dalje i dalje vodi u smrt. Zato je grijeh poput gube.

U Starom zavjetu ljudi oboljeli od gube su bili isključeni iz društva. Takva osoba morala je imati rastrganu haljinu, raščupanu kosu, zvono oko vrata i vikala je „guba, guba“. Takve su osobe morale živjeti na posebnim mjestima. Grijeh također stvara izolaciju. Prekida relacije. Osobe koje dugo žive u grijehu dobro znaju to unutarnje stanje. Tada je jako teško graditi pravu relaciju. Posebice ako netko živi u grijehu i samo on ili ona zna da ima grijeh. Tada je jako teško graditi obiteljsku relaciju. Takav čovjek je godinama uništavan grijehom i nije sposoban biti s drugom osobom (u braku) ili graditi međuljudske relacije. To ga vodi u duhovnu smrt.

Upravo takav čovjek – gubavac prilazi Isusu. Moguće da je tu bilo mnoštvo ljudi, tako tu scenu predstavlja evanđelist Matej. Isus je silazio s brda blaženstava. Ljudi su bili okolo i tada dolazi taj čovjek. Pretpostavljam da je većina pobjegla od straha. Ali gubavac je ostao s Isusom. Bio je hrabar. Ništa ne govori o sebi, je li dostojan ili nije dostojan čuda. On samo apelira na Isusovu slobodnu volju: „Ako ti želiš, možeš me očistiti.“ On je bio spreman i na Isusov negativni odgovor. Kako Isus odgovara na gubavčevu molbu?

Isus, ganut, pruži ruku, dotače se ga pa će mu: „Hoću, budi čist!“ Ganut na ovom mjestu ne označava sažaljenje: „A joj, vidim te koliko si ti jadan, eto ti na!“ Riječ „ganuti“ u Markovom stilu označava doslovce pokret unutarnjih organa. To znači da je taj prizor s gubavcem vrlo duboko dotaknuo Isusa. Gubavac je pokrenuo Isusovo srce. Svojim stavom doslovce potresao je Isusovo srce.

Bog, kada susreće nekoga tko tone u zlo koje ga ubija, ne staje poput suca koji grmi: „A sada vidiš što ti se dogodilo! Moraš umrijeti za svoje grijehe! A rekoh ti!“ Kada Bog susreće grješnika koji se njemu vraća, podrhtava mu sva utroba. Pokreće se njegovo srce iz kojeg izlazi milost i milosrđe i svi drugi osjećaji koje proizvodi ljubav. Isus, čim vidi gubavca još prije nego što išta poduzima, njegovo srce jednostavno dršće iz ljubavi.

Svi imamo iskustvo gube. Možda netko ima jednu „flekicu“, netko tri, četiri. Možda netko drugi je korak pred smrt i ne želi doći na ispovijed, stati pred Isusa koji dijeli najbolje lijekove. Netko se želi osloboditi i najmanje flekice, a netko drugi ništa ne poduzima kako bi spasio svoj život.

Bez obzira na to u kojoj se fazi bolesti nalaziš, dođi Isusu. Možda ideš na ispovijed, ali i dalje imaš određenih problema s grijehom. Osjećaš na sebi teret gube, stani pred Isusa poput gubavca i reci mu vrlo jednostavno: „Ako želiš, možeš me očistiti.“ Ostavi na njemu odluku. On vidi tvoju odluku i spremnost. Neka on sada djeluje.

U susretu s gubavcem, Isus odmah, nakon što se njegovo srce pokrenulo, dotače se bolesna čovjeka. On se nije pitao: „Hoću li ga se uhvatiti ili ne, ipak je nečist.“ Ne boji se isključenja iz društva jer je propis zabranjivao dotaknuti se gubavca. On jednostavno dotiče se bolesnika, traži njegove rane. Spreman je odmah liječiti. On želi što prije ozdraviti bolesnika.

Bog ne želi ljude staviti na stranu jer su grješni poput gubom zaraženih ljudi. On ih privlači k sebi jer ih želi ozdraviti. Bog ne mari hoće li se netko zaraziti gubom jer on to neće dopustiti. Isus se nije odmakao odmah od gubavca. On s njim razgovara i poučava da se ozdravljeni vrati i pokaže svećeniku zbog svjedočanstva i ostalih propisa. Netko je primijetio i Isusovu poniznost samo da se Bog proslavi.

Mjesto ozdravljenja je Crkva jer je tu Isus. Gospodin nije ostao s ozdravljenim čovjekom negdje u planini, nego on ga vraća u liturgiju. Mnogi kažu: „Zašto trebam Crkvu kada mi je lijepo u planinama i tu se Bogu mogu moliti!“ Upravo odgovaram: Isus nije ostao s ozdravljenim u planini, negdje u brdu, nego usmjerava gubavca na sinagogu, na svećenika, prema propisu. Reći ćemo da Isus vraća duhovno bolesnog čovjeka u Crkvu jer tu se događa proces ozdravljenja. Tu je on potpun i zaokružen.

Grijeh koji je oprošten svejedno ostavlja u nama trag. Pokora i zadovoljština liječi svaku ranu, a uz to dolaze i potpuni oprosti kazni za grijeh. Potpuni oprost je vapaj Isusu: „Ja to ne mogu popraviti, ti to učini, to možeš samo ti, izliječi moje rane nakon grijeha.“ Isus svojom milošću uništava posljedice grijeha u nama. To samo on može. Kada je Isus dotaknuo gubavca, ozdravio ga je i očistio gube. To znači da je on uništio bit gube (grijeh) i posljedice gube – sve rane na tijelu (posljedice grijeha). Lako možemo prepoznati u tome sakrament ispovijedi i potpuni oprost (Crkva propisuje molitvu, dobra djela za potpuni oprost: čitanje Biblije, molitva litanija, crkveni god i sl). Potpuni oprost je također proslava nakon grijeha.