Jona – srce čovjeka koji (ne) želi surađivati s Bogom (Jon 3,1-5.10)

Bog poziva ljude na suradnju. Taj poziv često prekoračuje ljudske mogućnosti. Marija prihvaća Božji plan, iako, ljudski gledajući, on nije moguć. Josip se potpuno predaje svojem pozivu, vjeran Božjim obećanjima. I tako se nastavlja povijest spasenja. Ribari postaju hrabri Isusovi svjedoci bez obzira na svoju prošlost. Isus ih ne pita za podrijetlo, nego im daruje sebe kroz poziv. Čovjek koji surađuje s Bogom dobiva Boga. Milost podiže ljudsku narav. Marija brzo ulazi u suradnju s Bogom. Od kada se uvjerio u riječ Božju, Josip ništa više ne pita. Ribari su trebali dosta vremena da postanu apostoli.

Sveti Petar je pitao Kornelija što mu je činiti jer ga je tako Duh Sveti vodio da se ni sam nije mogao pronaći u novoj stvarnosti „nežidova“. Sveti Pavao, osluškujući Zakon, nije ni slutio da će biti pozvan biti Isusov apostol. No Isus ga je izveo izvan svega što je do tada živio. Napustio je stari Zakon kako bi postao Novi čovjek. Trebao je još tri godine da mu se nakon događaja kod Damaska sve slegne u glavi i u srcu.

Ne znam kako ti primaš poziv koji ti Bog upućuje. On je upućen tebi na suradnju. Svatko ima svoje mjesto i svoje zauzeće u Božjem Kraljevstvu pa tako i u Kristovoj Crkvi. Bojiš li se? Misliš li kako nećeš moći surađivati s Bogom jer on možda traži još jedno dijete? Plašiš li se toga što tvoja kćer želi posvetiti svoj život u samostanu – a ti si imao ipak drukčije planove za nju? I stojiš tako pred Bogom i sam ne znaš ući li u tu suradnju ili ne? Gospodin će te pozivati i na druge zadatke, to samo on zna.

Od velike koristi će biti povijest proroka Jone. Svatko može u njegovom liku prepoznati sebe i ostvarivanje suradnje s Bogom. Bog progovara proroku Joni drugi put – tako započinje izvještaj. Izraz „drugi put“ ukazuje na Jonin neposluh prema Bogu. On nije otišao za Božjim glasom jer nije želio ljubiti svoje neprijatelje. Za njega to je bio pretežak zadatak. Nije mogao osobno podnijeti da Bog ljubi njegove neprijatelje koji su naselili Samarijancima židovske kuće i učinili ostalo zlo. Jona bježi od tog poziva jer želi da njegovi neprijatelji Asirijci propadnu. On bježi na kraj svijeta. Protivi se Bogu.

Jona ide među svoje neprijatelje i poziva ih na obraćenje, ali ta njegova propovijed zvuči više kao: „Ja ne želim da se obratite. Želim da vas sve Bog uništi!“ Iako je Jona gledao promjenu srca svojih neprijatelja, nije prihvatio Božji zahvat u sebi pa čak i kada je crv pojeo grm ispod kojeg se sakrio. Ovo je priča o srcu čovjeka koji ne želi surađivati s Bogom. Knjiga o Joni nema zaključka. Ona govori o Božjem milosrđu i o nama.

Ako nas naša vjera ne poziva na izlazak iz mirne zone navika, to znači da to nije vjera. Ako se svega bojiš i sam ne znaš zašto, znači da ne živiš svoju vjeru. Više ti je stalo do komfora, a ne ispunjavanja Božje volje. Ne boj se izaći iz sebe, iz svojeg toplog gnijezda. Čovjek koji je prožet evanđeljem i Duhom Svetim, nikada se neće moći zaustaviti u želji za suradnjom s Bogom, bez obzira na svoje sadašnje stanje i svoju prošlost. Duh Sveti puše kuda hoće i poziva na prekoračivanje uživanja u ovom svijetu: Duh poziva na ljubav prema neprijateljima, daje nove smjernice koje prekoračuju tvoje šeme, poziva na izlazak iz okvira. S Duhom Svetim bit će drugačije nego što misliš.

Ne znam što je Jona osjetio u svome srcu dok je gledao zahvat Božjeg milosrđa koje se ispunilo nad Joninim neprijateljima. Ljutio se na Boga, ali ne znam koja je bila zadnja njegova riječ – možda ti to znaš!?