Kršćanin je takav čovjek koji često mora ispirati svoje mreže, a onda ih pažljivo krpati. Što to znači? Isus je pozivao svoje učenike među ribarima koji su krpali svoje mreže, a onda su ih bacali u more. To je duhovna slika. Pokazuje poslanje i povezanost krštenika s Isusom u sili Duha Svetoga. Krpanje mreža je naše svakodnevno ispravljanje relacija s Isusom. Svakodnevica, susreti s ljudima i grijesi raširuju duhovna oka mreže. Pokidana mreža ničemu ne služi. Potrebno je krpanje. Kako bi se to dogodilo potreban je susret s Isusom koji jedini može spasiti čovjeka.

U odlomku iz Ivanova evanđelja prodiru se dvije stvarnosti, dvije niti. Jedna je, kako piše u tekstu, „eureka“. „Pronašli smo Mesiju!“. Eureka izražava radost pronalaska. „Našao sam ono što sam tražio; saznao sam ono što nisam znao“. Pronaći nešto ili nekoga u ovom se slučaju povezuje s velikom radošću koja prodire do temelja svih osjećaja i cjelokupne egzistencije. U tom tekstu ta je radost jako istaknuta. Kao da se stalno vrti činjenica da oni koji su tražili, našli su.

Ivan Krstitelj je poznavao Isusa od mladih nogu, ali tek sada u Isusu prepoznaje nekog novoga. On je u svojem rođaku prepoznao Mesiju. Ivan govori: „Nisam ga poznavao“. Taj se izraz povezuje s novom spoznajom: „Taj moj rođak je Mesija kojeg su najavili proroci.“ Nakon Ivanova predstavljanja Isusa kao Jaganjca Božjeg, Andrija i Ivan žele biti s Isusom. Oni pitaju: „Odakle si? Gdje živiš? Želimo te upoznati i biti s tobom“. Nakon toga, Andrija traži svojeg brata Petra. Trči k njemu s radosnom vijesti: „Slušaj, našli smo Mesiju! I ti to isto moraš proživjeti zajedno s nama“. Kada Isus susreće Petra, otkriva njegovo novo ime: „Sada nisi više Šime, od sada si Stijena!“ Upravo to vidimo u ovom odlomku: eureka – našao sam ono što sam želio naći, od sada sam sretan!

Druga stvarnost, nit ovog odlomka prodire u prvu. Kada su učenici pronašli Isusa, on ih je upitao: „Što tražite?“, a oni su ga upitali: „Gdje stanuješ?“ To znači: „Želimo te upoznati, želimo novitet, želimo te otkriti“. Isus im odgovara: „Dođite i vidjet ćete!“ Oni su ostali s njim. To ne znači da su otišli na mjesto gdje je Isus živio, nego oni su došli tu gdje je Isus stalno boravio. Ušli su u njegovo srce, u Božje srce. Ušli su u njegovu osobu. I tu su dugo ostali! Oni su tijekom prvog posjeta ostali kod Isusa cijeli dan, od 16 sati sve do slijedećeg dana. Novitet tog susreta je u boravku s Isusom zauvijek.

Te su dvije stvarnosti potrebne nama kako bismo primili, iskusili puninu Isusa Krista: neprekidno traganje za Isusom, propitivanje, traganje za sve više i više u vjeri, molitvi, dogmama, Isusovim riječima, ali s druge strane, uz to silno traženje i propitivanje, znam da moram biti s Isusom i to sve do kasno, neprekidno boraviti s njim. Potreba je postojanost u vjeri, a ne utrka za senzacijom.

Kada je Isus pozivao učenike, vidio je što oni rade: bacali su mreže i s velikom snagom i pažnjom tragali za ribama u mutnoj vodi. Bacanje mreža u more može se za neiskusnog ribolovca pokazati vrlo opasnim. To je slika rizika koji predstavlja otvorenost izlaska iz sigurnosne situacije, iz takvog začahurenja u sebe i traženje novoga. Druga slika je krpanje mreža. To znači uzimamo ono što već imamo i ispravljamo. To su upravo naše relacije s Isusom, a onda s Crkvom, s ljudima.

Kršćanstvo pretpostavlja rizik zbog potražnje nečeg novog u već poznatom. S jedne strane potražnja za više, ali s druge strane treba se usidriti u Isusu. Tražiš li? Jesi li gladan? Možeš li biti s Isusom i slušati ga? Lijepo je imati svojeg duhovnika, propovjednika koji usmjerava. Važna je potraga za takvom osobom, ali s druge strane rađa se opasnost letanja na sve strane, od jednog do drugog, na onakav i ovakav susret. Dok se ljudsko srce ne usidri u Isusu, neće osjetiti duhovne stabilnosti. Otkrijmo nepoznato i novo u onom „starom“ koje se već nalazi u nama. Krpajmo mreže!