Sveti Luka malo drugačije od Ivana opisuje problem koji se dogodio u hramu. Kod Ivana, Isus uspoređuje stanje u hramu, koji je Očev dom, s trgovačkom kućom. U Lukinom izvještaju Isus uspoređuje grješno postupanje Židova u domu molitve s razbojničkom pećinom. „Vi od njega načiniste pećinu razbojničku“ (Lk 19,45).

Što je pećina? To je zaklon za bjegunce. Ona može biti i svojevrstan štit u obrani. Tu se čovjek osjeća sigurnim. Može biti sam. David se sklonio upravo u pećinu dok je bježao pred Šaulom. U pećinama je bilo njegovo boravište. U pećini David je sačuvao svoj život i živote mnogih pobunjenika koji nisu podupirali kralja.

Dobro pogledajmo činimo li mi od naših crkava pećinu razbojničku u koju ulaze samo oni koji imaju posebne privilegije, karte, pripadaju nekoj posebnoj političkoj opciji i za njih su rezervirana prva mjesta u crkvi

Kada čujemo da su ljudi od hrama učinili pećinu, možemo si pomisliti da se radi o nečem dobrom. Taman mjesto za molitvu u pećini, to je odlična ideja. Međutim, važno je mjesto iz kojeg je Isus izbacio trgovce, koji su prodavali životinje za žrtvu, i mjenjače novaca. On ih je izbacio iz dvorišta pogana. To je bilo posebno mjesto rezervirano za grješnike i ritualno nečiste ljude. Oni nisu smjeli zakoračiti na druga mjesta na kojima su se okupljali „posvećeni“ Židovi. Izvan granične crte čekala ih je smrt. Sva druga mjesta u hramu bila su posebna, rezervirana za „živuće svete ljude“. Ostalo je samo dvorište za pogane. Mjesto okupljanja za sve. Mjesto molitve. I to mjesto bilo je sada ispunjeno lancem trgovačkih ponuda. Trgovina umjesto istinite svetosti i sabranosti u domu molitve. Nije, dakle, čudo da je to mjesto Isus nazvao pećinom razbojničkom.

Moguće je da je jedna od Isusovih misli bila: Svojom trgovinom oduzimate mjesto ljudima koji bi tu mogli susresti Boga. Mogli su krenuti i dalje. No, dok je trgovina tu, nisu smjeli. Upravo su tako učinili od tog mjesta, pećinu razbojničku. Razbojnici primaju samo svoje u pećinu. Dobro pogledajmo činimo li mi od naših crkava pećinu razbojničku u koju ulaze samo oni koji imaju posebne privilegije, karte, pripadaju nekoj posebnoj političkoj opciji i za njih su rezervirana prva mjesta u crkvi. Onda teku pozdravi. I tako se čini spektakl – pećina razbojnička.

Bez Duha Svetoga čovjek ako je samo religiozan, postaje hipokritom – jedno govori, a drugo radi i jest

Isus govori da je dom molitve otvoren za sve, a Otac želi sve privući k sebi! Crkva je mjesto za grješnike, za one koji žeđaju za Gospodinom. Kada se grješnik obraća, on neizmjerno traži najveću Ljubav. Traži Život. Traži Spasitelja Isusa Krista. Tada pećina postaje mjestom zaštite.

No, postoji još jedna opasna dimenzija o kojoj Isus govori. Ona se povezuje s religioznošću. Pobožnost je nešto drugo od religioznosti. Pobožnost se povezuje s Duhom Svetim. Bez njega jednostavno čovjek ne može biti pobožan. Bez Duha Svetoga čovjek ako je samo religiozan, postaje hipokritom – jedno govori, a drugo radi i jest.

U pećini razbojničkoj razbojnici se osjećaju sigurnima jer tu ih ne može dostići ruka pravednosti. Osjećaju se ovdje nekažnjeno i zaštićeno. Isus u svojem govoru citira proroka Jeremiju koji poput Isusa čisti hram od razbojnika. To znači od ljudi koji se smatraju religioznima, ali u njima nema Božjeg Duha. Svojom religioznošću (vanjskim oblikom) prekrivaju svoje razbojništvo. Jeremija je opominjao narod Božjom riječi: „Popravite putove svoje i djela svoja pa ću boraviti s vama na ovom mjestu! Vi kažete, Svetište Jahvino! Svetište Jahvino! Ali, ne činite pravo prema svojim bližnjima. Prestanite tlačiti strance, sirote i udovice, ne prolijevajte krv nedužnu, prestanite trčati za lažnim bogovima. Prestanite krasti, ubijati i činiti preljub, krivo se zaklinjati, lijeni ste pa onda dolazite na to mjesto i vičete: Svetište Jahvino!“ (usp. Jer 7). Naravno, mnoge su dotakle Jeremijine riječi pa su napadali Jeremiju da huli na hram. Međutim, sve je obrnuto. Jeremija čisti hram od razbojnika. Čisti ga od lažne religioznosti. Govori o prljavoj nutrini ljudi koji ne žele promjenu.

Možda će za nekoga crkva postati opravdanjem svojih zlodjela. I upravo to naglašava Isus. On danas traži tvoje srce jer ga želi čistim. U crkvi nije tako da, npr. darujem novac i mislim da su svi moji grijesi oprošteni i više se ne moram mijenjati! Ili, religiozan sam, ali stalno živim u teškom grijehu i još idem u takvom stanju na pričest. To jest svetogrđe. Ako religioznost prekriva tvoje grijehe, u tvom srcu nastaje pećina razbojnika.

Crkva jest pećina za razbojnike jer je Isus došao grješnicima, ali samo tada, kada čovjek želi prekinuti sa svojim grijehom u sakramentu ispovijedi.