Okusio je uspone u nogometu u Premier ligi Ujedinjenog Kraljevstva noseći dres Manchester Uniteda i dijeleći svlačionice sa zvijezdama kao što je David Beckham. Potpisivao je autograme kao vezni igrač sve dok nije osjetio Božji poziv i poželio postati svećenik.

Philip Mulryne (Belfast, 1978) danas je dominikanac u službi vjernika. Nedavno je primljen u svećenički red i o tome je govorio u dugom intervjuu za španjolske sportske novine Marca, donosi Međugorje-info.

“Moj se život promijenio, ali mogu zadržati mnoge vrijednosti koje sam naučio kao nogometaš i upotrijebiti ih kao svećenik”, rekao je bivši veznjak Mulryne, danas otac Philip.

“Moj sadašnji život na mnogo je načina sličan mom životu kada sam bio nogometaš. Primjerice, živim u zajednici s drugim muškarcima koji imaju sličan cilj, iako je svrha drugačija. U nogometu se radi o potrazi za trofejima, dok sam kao dominikanac u potrazi za Bogom i svoju ljubav dijelim s drugima. Imam nadređenog koji je na neki način poput trenera, a život vjernika je discipliniran i uređen.”

O unutrašnjem obraćenju 

Mulryne je objasnio novinaru Sergiu Garciji da se u njegovom životu dogodila unutarnja transformacija:

“Uvijek sam bio vjernik, ali sam se u 13 godina karijere nogometaša udaljio od svoje vjere iako sam se molio redovito. Mislim da me Bog pozvao da odgovorim na njegov poziv da postanem svećenik. Tako da sam odgovorio potvrdno, znajući da je njegov plan za moj život za moje dobro i za dobro ostalih. Prije nekoliko godina su se ukazali prvi znakovi mog vjerskog zvanja.”

Nešto je prouzročilo njegovo unutarnje obraćenje:

“U vrijeme kada sam pomagao alkoholičarima i volontirao u centru za beskućnike, moj se život promijenio. U tim sam slomljenim ljudima prepoznao ljude s velikim dostojanstvom. Otkrili su mi egoizam koji je postojao u meni kao nogometašu i shvatio sam da smo istinski ljudi kada se u potpunosti predamo drugima, dobivamo više kada pomažemo drugima. Vidio sam Isusa u tim ljudima, to su mi pokazali i to me je promijenilo.”

Bivši igrač Manchester Uniteda i Norwicha sada drugačije cijeni sve ono što je jednostavno postizao zahvaljujući nogometu:

“Priznajem da mi je način života koji omogućava nogomet pružao mnoga zadovoljstva, ali ti su osjećaji često bili prolazni. Moja vjera u svećenički život mi pružaju veće zadovoljstvo i sreću, što je puno više od običnih emocija – sretan sam jer znam da me Bog voli bez obzira na sve, On je prisutan u mom životu i prolazi kroz njega sa mnom.”