Nalazimo se pred vratima Došašća. Podsjetimo se na značenje paljenja svijeća.
Nalazeći se na početku nove liturgijske godine, ali i pred danom kada ćemo obilježiti 60. obljetnicu objavljivanja prvog dokumenta Drugoga vatikanskoga koncila, Konstitucije o svetoj liturgiji Sacrosanctum Concilium (4. prosinca 1963.), želimo se još jednom prisjetiti učenja Koncila o liturgijskoj godini:
Dobrohotna Majka Crkva smatra svojom zadaćom da u određene dane tijekom godine svetim spominjanjem slavi spasonosno djelo svojega božanskog Zaručnika. Svakoga tjedna, u dan što ga je nazvala Gospodnjim, ona slavi spomen Gospodinova uskrsnuća; skupa s njegovom blaženom mukom ona ga svetkuje također jednom u godini najvećom svetkovinom Vazma. U godišnjem ciklusu Crkva razvija svekoliko Kristovo otajstvo, od utjelovljenja i rođenja sve do uzašašća, do dana Pedesetnice i do očekivanja blažene nade i dolaska Gospodinova. Slaveći uvijek iznova otajstva otkupljenja, ona otvara vjernicima bogatstva krjeposti i zasluga svojega Gospodina, tako da na neki način postaju prisutnima u svako vrijeme te vjernici s njima dođu u dodir i napune se milošću spasenja” (Sacrosanctum Concilium, 102).
Dolazeći pak u dodir s tim otajstvima otkupljenja, tijekom nove liturgijske godine vjernik onda i raste u krepostima vjere, nade i ljubavi po kojima u svoj život, ali i u ove naše dane unosi toliko potreban mir. A taj mir prepoznajemo u Gospodinu: „On – on je mir“ (Mih 5,4).
Stoga će i ovogodišnje četiri adventske svijeće gorjeti za veću vjeru (I. nedjelja došašća), čvršću nadu (II. nedjelja došašća), savršeniju ljubav (III. nedjelja došašća) te za mir u obiteljima, Domovini i cijelome svijetu (IV. nedjelja došašća), stoji na stranicama Zagrebačke nadbiskupije.