Zlatni jubilej (50 godina) ženidbenoga zajedništva proslavili su: Zlata i Andrija Orban te Agica i Petar Lijić, a obljetnice: 40-u Ksenija i Marinko Bašurić; 35-u Tatjana i Đuro Glogoški; 15-u Maja i Ivan Miškulin; 10-u Ivana i Josip Brkić, izvijestila je

Bračnomu paru Orban, na zahvalni sinovski poticaj Dalibora i Daria, upućen je Papinski blagoslov na pergamentu (apostolski blagoslov Pape Franje 6. studenog 2021. potpisuje kardinal Konrad Krajewski, apostolski uslužnik) o 50. obljetnici vjenčanja koji im je uručio župnik I. Martić na kraju misnoga slavlja.

Dvama zlatnim jubilarcima Martić je predao tiskanu uspomenu – čestitku i blagoslov đakovačko-osječkoga nadbiskupa mons. Đure Hranića, dok su slavljenici obljetnica darivani tiskanom uspomenom na proslavu bračne obljetnice koju uz čestitku upućuje župnik Martić u zajedništvu s nadbiskupom Hranićem. Svečano je slavlje pjevanjem uljepšao župni zbor uz ravnanje Darije Lijić, kćeri jubilaraca Lijić, i orguljsku pratnju Dunje Keža.

Draga moja, oprosti kada te nisam dovoljno ljubio, nisam bio dobar muž i otac; kada nisam bio dovoljno zahvalan za sve što činiš za našu obitelj

Predstavivši slavljenike, predslavitelj Martić uvodno je naglasio kako je Božja objava sebe i drugomu, cijelim svojim bićem prisutna u našim životima, osobito se prepoznaje Božje djelovanje i milost u bračnomu zajedništvu ljubavi pa i u poteškoćama, te je pozvao zajednicu moliti u nutrini „za oprost jedni od drugih da nam Bog iskaže svoju dobrotu i milosti“. Potom je svaki bračni par pred zajednicom stojeći uz predslavitelja zamolio svoju suprugu/svoga supruga za oproštenje riječima: „Draga moja, oprosti kada te nisam dovoljno ljubio, nisam  bio dobar muž i otac; kada nisam bio dovoljno zahvalan za sve što činiš za našu obitelj“ te u znak pokajanja poljubi(la)o prsten na ruci suprug(a)e.

Valja nam se sjetiti proroka Izaije koji će spomenuti istu knjigu kada je narod u hodu kroz pustinju napravio zlatno tele i okrenuo leđa svome Bogu

Promišljajući o čitanjima (Dn 12, 1-3; Heb 10, 11-14.18) i odlomku sv. Evanđelja po Marku (Mk 13, 24-32) propovjednik je pojasnio kako „prorok Danijel pred nas stavlja jedan apokaliptičan događaj o vremenu tjeskoba, popratnih znakova koje će zahvatiti zemlju i njene žitelje, a taj dan i vrijeme sliče na sud, na otvaranje knjige života, napominjući da u vrijeme pisanja ovih redaka babilonski kralj s vojskom opkoljava Jeruzalem kako bi ga osvojio, a to izgleda tako strašno ljudima onoga vremena kao da je to dan suda, propasti i narod strahuje za sebe, svoje obitelji, za život, dom i domovinu. „Danijel spominje knjigu života. Valja nam se sjetiti proroka Izaije koji će spomenuti istu knjigu kada je narod u hodu kroz pustinju napravio zlatno tele i okrenuo leđa svome Bogu. Mojsije moli Boga da ne izbriše narod nevjerni iz knjige života. Veličanstveno je to što on, ne samo da zagovara narod, već dijeli sudbinu s njime, on ga zastupa poput Krista: Ako njih izbrišeš, izbriši i mene.

Nije li i naše vrijeme puno znakova, opasnosti, nagovještaja da ide kraj i da se dalje ovako ne može?

U knjizi Otkrivenja, koju prema predaji napisa apostol Ivan, spominje se ponovno knjiga zapečaćena sa sedam pečata, koju jedino Jaganjac može otpečatiti. Kroz čitavu povijest svaki naraštaj prolazi apokaliptična vremena. Činilo im se kao da je kraj onda kada su bili svjetski ratovi, Domovinski rat i sada kao da su posljednja vremena i da ljubavi više nema. Nije li i naše vrijeme puno znakova, opasnosti, nagovještaja da ide kraj i da se dalje ovako ne može? Pogledajmo današnju poljuljanu ekonomiju svijeta, pandemiju korone od koje umiru mnoga naša braća i sestre, zagađenje okoliša o kojemu Papa upozorava oči svijeta. Nemiri su, ratovi, poplave, potresi, suše, glad… Ne sliči li i naše vrijeme na apokalipsu, na kraj? Nije li opis Isusove smrti opisan upravo tako; zemlja se poljulja, sunce se pomrčilo, hramska se zavjesa od potresa razdijeli na dvoje.

Isus je istina koja se otkriva u vremenima muka

Lijevi razbojnik briše sam sebe iz knjige života jer se ne kaje. A desnomu Isus obećava: Još danas ćeš biti sa mnom u raju. Apokalipsa je otkrivenje. Isus na križu otvara sam sebe. Kroz probodeni bok vidimo da se Bog otkriva kao onaj koji se daje za sve ljude. On želi naše spasenje. Isus je apokalipsa, on je objava, ono skriveno. Nekome na spasenje, nekome na propast. Isus je istina koja se otkriva u vremenima muka“, naglasio je Martić te razložio kako je baš sada itekako važno produbiti vjeru.

Stalno se odvija pred našim očima borba dobra i zla. Onima koji su s Kristom ne treba biti muka, u Isusu je naša pobjeda i očitovat će se u punini vremena

„Otkriti Boga kada ti je teško, to je spoznaja, to je ulazak u njegovo Kraljevstvo. U vremenu kada se zemlja ljulja sa svojim temeljima, valja nam spoznati svoga Boga! Spoznati znači ući u njegovo srce i tu pronaći mir za sebe. Isus kaže kako svojim umom razaznajete smokvu i kada će ljeto. Istim umom otkrijte i ono duhovno! Drugi neće ništa razumjeti. Drugima će se činiti da više nema nade, da je kraj. A vama koji vjerujete, kraj je susret sa živim Bogom. Znajte čitati Božje poruke, ono duhovno! Stalno se odvija pred našim očima borba dobra i zla. Onima koji su s Kristom ne treba biti muka, u Isusu je naša pobjeda i očitovat će se u punini vremena. On je zlo pobijedio na križu i onima koji stoje uz Isusa pobjeda se očituje svakodnevno i očitovat će se u konačnom susretu s njim. Za nas je ovo vrijeme drame prilika za susret. Svaki susret s njim donosi radost i mir. Onaj mir koji su Jeruzalemci doživjeli za vrijeme proroka Danijela kada je Bog sačuvao svoj narod, svoj Jeruzalem. Na tom putu kako veli sv. Pavao opašite se štitom vjere. Bog je naš Bog pobjednik, evo nam utjehe u vremenu opasnosti.

Bog nam se otkriva onoliko koliko vapimo za njim, koliko se otvaramo njemu

Konačni sud je tajna, ni Sin ne zna čas, sve je predao Ocu. Bog nas vodi kroz čitavu povijest k sebi. Na nama je da slijedimo Isusa u predanju i povjerenju u Oca. Bog nam se otkriva onoliko koliko vapimo za njim, koliko se otvaramo njemu. Ničeg se ne trebamo bojati, ako smo na Božjoj strani! Bude mi teško kada dižu glas na Papu, viču o teoriji zavjere, kao da smo mi znanstvenici. Cijelu ljudsku povijest Bog je pobijedio. Na nama je ne podilaziti teorijama straha i zavjera i da se ničega ne bojimo. Molimo jer vjerujemo u našu pobjedu! Umnožimo svoju vjeru u duhovnoj bitci“, zaključio je propovjednik pripominjući kako se u Nedjelju bračnih jubileja, u prisuću mladih u Crkvi, na poseban način spominjemo sakramenta ženidbe – braka muškarca i žene, temelja obiteljskoga odnosa i odnosa Boga i čovjeka.

Pomozi nam, molimo, da uzajamnu ljubav vjerno čuvamo, da budemo dobri svjedoci saveza što si ga sklopio s ljudima

Predslavitelj je pozvao slavljenike na pojedinačni zahvalni blagoslov Gospodinu za darovanog muža/ženu (poimence) i zajedničku molitvu: „Blagoslovljen si Gospodine jer si u dobru i u zlu našega života bio dobrohotno s nama. Pomozi nam, molimo, da uzajamnu ljubav vjerno čuvamo, da budemo dobri svjedoci saveza što si ga sklopio s ljudima.“

Bračni par Rezica i Jozo Bertanjoli spriječeni su pribivanju župnoga slavlja, no njihova je 40. obljetnica ženidbenoga zajedništva bila uključena u župnu molitvu.

Poslije mise zajedništvo je nastavljeno s obiteljima slavljenika uz trpezu u župnomu prostoru, a čestitarima se pridružio i župni vikar Krešimir Iljazović. Na zidu crkve u okvir su postavljene fotografije s vjenčanja slavljeničkih parova.

Jubilarci Orban sa sinovima / Foto: Nevenka Špoljarić