Elizabeta Golubić rođena je 1735. u plemićkoj obitelji Colombis čiji su se hrvatski pretci prezimenom Golubić doselili sa sjevera Hrvatske i nastanili se na Cresu gdje su pod talijanskom upravom morali promijeniti prezime u Colombis. Elizabeta je već u ranoj mladosti osjetila redovnički poziv i s 18 godina, unatoč protivljenju rodbine, napušta svijet i ulazi u samostan sestara benediktinki u Cresu koji u tom gradu postoji već više od 700 godina. Pri ulasku u samostan dobila je i redovničko ime na talijanskom jeziku Giacoma Giorgia, ali prema imenima svoga oca i djeda Jakova (Giacomo) i Juraja (Giorgio). U samostanu je veoma brzo napredovala i u pobožnosti i kršćanskoj savršenosti što je zamijetio i njezin ispovjednik. Uočio ju je kao posebnu dušu obdarenu izvanrednim milostima pa joj je zapovjedio da piše svoj dnevnik i zapisuje sve što prolazi njenom nutrinom te da napisano povjeri njemu na čuvanje. Tako su nam se sačuvali i dragocjeni pisani dokumenti o njezinoj svetačkoj duhovnosti i njezinom intenzivnom mističnom i pokorničkom životu. Već za života sestra Giacoma Giorgia uživala je glas svetosti ne samo u samostanu nego i na  cijelom Cresu što je posebno došlo do izražaja odmah nakon njezine smrti. Umrla je 28. lipnja 1801. u 66. godini života, a već dvadeset dana nakon njezine smrti, što je jedinstven slučaj u povijesti kauza svetaca, pokreće se biskupijski proces za njezinu beatifikaciju koji je završen za svega tri mjeseca. Pokretanjem procesa za njezinu beatifikaciju ona je dobila i crkveni naziv Službenica Božja. 

Zbog ukidanja Osorske biskupije kojoj je tada pripadao Cres, a koja se tada pripojila Krčkoj biskupiji, njezin proces beatifikacije nije nastavljen, a spisi procesa predani su na čuvanje Samostanu sestara benediktinki sv. Petra u Cresu gdje se i danas nalaze. Budući da se glas o njezinoj svetosti trajno sačuvao u samom samostanu, ali i na Cresu, sestre benediktnke su odlučile obnoviti njezinu kauzu te je dobivanjem Nihil obstata iz Rima učinjen prvi korak u tome smislu.

U novije vrijeme mons. Vitale Bommarco, gorički biskup koji je umro 2005., a rodom je saCresa, veoma se zauzimao da se kauza s. Giacome Giorgie obnovi. U tome smislu učinio je mnoge administrativne korake (npr. računalni prijepis njezina Dnevnika koji broji oko tisuću stranica), a koji su omogućili da se sada i formalno obnovi njezina kauza.

U Hrvatskoj je benediktinski red prisutan već više od tisuću godina čiji su redovnici i redovnice učinili toliko dobra na vjerskom i kulturnom području za hrvatski narod. Stvarno je već došlo vrijeme da barem jedan član toga najstarijeg, časnog i zaslužnog reda bude uzdignut na oltar. Kao prvi kandidat u tome smislu jest službenica Božja Giacoma Giorgia za koju je biskupijski postupak beatifikacije već dovršen i sada se samo nastavlja nakon zaprimanja Nihil obstat iz Rima.