Drage prijateljice radnice i dragi prijatelji radnici,

danas je Međunarodni praznik rada ili Prvi maj, ali i blagdan sv. Josipa radnika. Upućujem vam najsrdačniju čestitku uz današnji praznik i blagdan.

Nije slučajna ova povezanost između Međunarodnog praznika rada i blagdana sv. Josipa Radnika koja postoji još od 1955. Ovom se povezanošću Katolička crkva odlučno stavila na vašu stranu, na stranu radnica i radnika, nudeći vam kao uzor i zagovornika sv. Josipa Radnika.

U ovoj godini koju, uz 150. obljetnicu proglašenja sv. Josipa zaštitnikom sveopće Crkve, Katolička Crkva obilježava kao Godinu sv. Josipa, ova povezanost zaslužuje posebnu pažnju, i to ne samo u slavljeničkom smislu, nego i u smislu promišljanja o važnosti i vrijednosti rada te o problemima koji su s tim povezani. Pri tom se, čini mi se, najbolje poslužiti apostolskim pismom pape Franje ‘Patris corde‘ i njegovim vrlo aktualnim 6. poglavljem koje je naslovljeno ‘Otac radnik.’

Obitelj koja nema posao posebno je izložena teškoćama!

“Jedan aspekt koji odlikuje sv. Josipa i koji je istaknut u vrijeme prve socijalne enciklike ‘Rerum novarum‘, pape Lava XIII., njegov je odnos prema radu. Sv. Josip bio je tesar koji je pošteno radio da bi osigurao uzdržavanje svoje obitelji. Od njega je Isus naučio koja je vrijednost, dostojanstvo i radost jesti kruh, plod vlastitog rada.

U ovom našem vremenu u kojemu se čini da rad ponovo predstavlja hitno socijalno pitanje, a nezaposlenost poprima katkada i nevjerojatne razine, pa i u onim narodima u kojima je desetljećima bilo prisutno određeno blagostanje, nužno je, s obnovljenom svijesti, razumjeti značenje rada koji daje dostojanstvo čiji je naš svetac uzorni zaštitnik.

Rad postaje sudjelovanje u samom djelu spasenja, prigoda da požurimo dolazak Kraljevstva, da razvijamo vlastite potencijale i kvalitete, stavljajući ih u službu društva i zajedništva; rad postaje prigoda ostvarivanja ne samo samih sebe nego ponajprije one izvorne jezgre društva, a to je obitelj.

Obitelj koja nema posao posebno je izložena teškoćama, napetostima, lomovima pa čak i očajničkim napastima raspada koji vodi u beznađe. Kako bismo mogli govoriti o ljudskom dostojanstvu, a da se ne zauzmemo za to da svi imaju mogućnost dostojnog uzdržavanja?

Nijedan mladić ili djevojka, nijedna osoba, nijedna obitelj bez posla!

Osoba koja radi, koja god bila njezina zadaća, surađuje sa samim Bogom, postaje pomalo i stvoritelj svijeta koji je okružuje. Ekonomska, društvena, kulturna i duhovna kriza našeg vremena može za sve predstavljati poziv na ponovno otkrivanje vrijednosti, važnost i nužnosti rada za stvaranje nove ‘normalnosti’ iz koje nitko nije isključen.

Rad sv. Josipa podsjeća nas da sam Bog koji je postao čovjekom nije zazirao od rada. Gubitak posla, koji pogađa mnogu braću i sestre i koji je u posljednje vrijeme povećan zbog pandemije bolesti Covid-19, treba biti podsjetnik da preispitamo svoje prioritete. Žarko molimo sv. Josipa radnika da možemo otkriti putove koji će nas primorati da kažemo: nijedan mladić ili djevojka, nijedna osoba, nijedna obitelj bez posla!”

Pridružujući se ovoj žarkoj molitvi, koju pretvaram u svoju najbolju želju za svakoga od vas u svakodnevnim izazovima s kojima se suočavate kao radnice i radnici, a i hranitelji vlastitih obitelji, nad svakog od vas i posao koji radite zazivam obilje Božjeg blagoslova i zagovor vašeg nebeskog kolege i zaštitnika sv. Josipa, radnika i hranitelja Svete nazaretske obitelji.

S poštovanjem i blagoslovom vaš,
Mate