Splitsko-makarska nadbiskupija i grad Split u utorak su započeli devetnicu kojom se svečano pripremaju za proslavu svetkovine svoga nebeskog zaštitnika sv. Dujma. Svečano euharistijsko slavlje u splitskoj prvostolnici predvodio je prepozit Metropolitanskoga kaptola u Splitu mons. Nediljko Ante Ančić. Tijekom propovijedi mons. Antić je odgovorio na pitanje što znači istinski se pričestiti. Propovijed donosimo u cijelosti:

Draga braćo i sestre, riječ Božja koju smo upravo čuli u današnjim čitanjima iz svetog Pisma, uvijek je živa i djelotvorna. U tim riječima sam Bog dolazi k nama ususret, razgovara s nama ljudima kao s prijateljima da nas pouči, da nas pozove na put vjere. Nekoć je Bog govorio po prorocima, a kad se ispunilo vrijeme onda nam je poslao sina svoga Isusa Krista – utjelovljenu riječ Božju – da nas pohodi i pozove u zajedništvo života i ljubavi. Da bismo pravo shvatili i prihvatili Božje riječi potrebno je da nam Duh Sveti prosvijetli pameti i otvori naša srca. Tek tada Božja riječ može odjeknuti u našoj duši i biti nam svijetlo i snaga u svakidašnjem životu.

Molitva je snaga i uporište života. Bogu govorimo kad molimo, njega slušamo kad čitamo božanske pouke

Neka večeras riječ evanđelja obasja naše životne situacije, naše sadašnje brige, neizvjesnosti, strahove koje proživljavamo, i neka usmjeri naše korake na pravi put. Nalazimo se u vazmenom vremenu između Uskrsa i Duhova. To je vrijeme prožeto radošću, radošću uskrsnuća kad u misnim čitanjima i slavljima slušamo svjedočanstva o ukazanju uskrslog Gospodina svojim učenicima i o širenju evanđeoske poruke te rastu prve kršćanske zajednice. Dok u ovo vazmeno vrijeme slavimo pobjedu Božje ljubavi i života nad zlom i smrću, pozvani smo da dublje shvatimo snagu i značenje Kristova uskrsnuća i da produbimo svoj osobni, intimni odnos s Isusom Kristom, kako bismo kao dionici njegova uskrsnuća rasli u novosti života, ponajprije u vjeri i ljubavi. Današnja poslanici govori o Stjepanu, prvom mučeniku i uzoru mučeništva. A evanđelje nam stavlja pred oči Krista Gospodina koji je kruh života – sišao je s neba i daje život svijetu. Mučenik Stjepan izrastao je u prvoj kršćanskoj zajednici koja je nastala kao plod Kristova uskrsnuća. Prvi kršćani gradili su svoj život i svoje evanđeosko poslanje na četiri stupa.

Prvi je stup postojanost u apostolskom poslanju, u vjeri, nauku i uredbama što su ih primili od apostola – neposrednih svjedoka Isusa Krista.  Drugi stup kršćanskog života je zajedništvo. Svi su bili međusobno tijesno povezani i ujedinjeni kao jedno srce i jedna duša. Dijelili su svoja dobra i davali onima koji su bili u potrebi. Treća značajka prve kršćanske zajednice je lomljenje kruha. Isusovi učenici redovito se sastaju na slavlje Euharistije. Slavili su Kristova otajstva i hranili se kruhom živim koji ih je sve više činio sličnima sebi. I četvrto je ustrajnost u zajedničkim molitvama. Molitva je snaga i uporište života. Bogu govorimo kad molimo, njega slušamo kad čitamo božanske pouke, kaže sv. Ambrozije.

Isus Krist od svojih vjernika puno zahtjeva. On zna da smo slabi i grešni i da smo potrebni njegove milosti koja oprašta naše zloće i ljubavi koja iscjeljuje naše rane

U toj zajednici je duhovno stasao sv. Stjepan, pun milosti i Božje snage. Bog ga je obdario tim darovima da može svjedočiti Krista i on je hrabro i postojano naviještao “Krist kojeg vi odbaciste obećan je spasitelj. Onaj koga vi razapeste, Bog ga je uskrisio od mrtvih.” Njegovi protivnici nisu mogli odoljeti mudrosti i duhu kojim je Stjepan govorio. Stjepan je naišao na ljude tvrda srca koji se opiru Duhu Svetomu i ubijaju proroke. Ali nije se bojao prijetnji, fizičke sile pa ni same smrti. I dok su ga kamenovali, dao je primjer kako umire pravednik. Poput Krista na križu koji oprašta svojim mučiteljima, i Stjepan je predajući Isusu duh svoj, molio za svoje progonitelje: “Gospodine ne uzmi im ovo za grijeh.”

Crkva slavi Stjepana kao trajni primjer i nadahnuće svima nama. Njegov sveti lik i nama danas govori u kušnjama i nevoljama svakidašnjeg života: Ostani vjeran Kristu. Ne daj se zavarati lažnim naukama, budi ponizan i spreman trpjeti za svoju vjeru. Ne uzvraćaj na uvrede istom mjerom. Neka te u svemu prožima ljubav raspetog Gospodina i neka te ona učini dostojnima na kraju primiti neuveli vijenac slave.

Isus Krist od svojih vjernika puno zahtjeva. On zna da smo slabi i grešni i da smo potrebni njegove milosti koja oprašta naše zloće i ljubavi koja iscjeljuje naše rane. Ali Krist nam za to daje sve. Daje nam ne samo nešto, nego nam daje samog sebe. Uskrsli Gospodin je u euharistiji prisutan cijelim svojim bićem, čitavom svojom osobom i daje se nama ljudima za hranu. Mi se s pravom brinemo za naš kruh svagdanji i za druge stvari koje su nam potrebne za život dostojan čovjeka.

Krist se predaje za nas i razdaje se nama ljudima da iz toga vrela Božje ljubavi crpimo snagu za novi život

U toj trci i žurbi nerijetko zaboravljamo evanđeosku mudrost da čovjek ne živi samo o kruhu. Uzimamo duhovnu hranu koja ne zasićuje našu glad. Hranimo se onim što šteti našoj duši i često truje naša srca. Svima nam koji smo gladni i žedni istine i ljubavi, koji žeđamo za pravim životom, Gospodin Isus dolazi u susret i kaže : “Ja sam kruh života, tko dolazi k meni neće ogladnjeti, tko vjeruje u me neće ožednjeti nikada.” Doći Kristu znači slaviti otajstva vjere kako nam je ostavio. U euharistiji sam Bog nama u svom sinu daje kruh s neba – istinsko jelo za pravi život. Sveti Augustin je prije obraćenja čuo glas: “Ja sam kruh jakih, jedi me. Ali ti nećeš pretvoriti mene u sebe, nego ću ja tebe pretvoriti u sebe.”

Tko se istinski pričešćuje krvlju i tijelom Kristovim, taj ostaje jedno s Kristom, izlazi iz sebe, biva preoblikovan u Krista i postaje jedno s njime, a onda ima i zajedništvo s drugima. Draga braćo i sestre, ne možemo biti bližnji u pravom smislu jedni s drugima, ne možemo se međusobno poštovati i potpomagati ako ne živimo od ove Božje blizine u euharistiji. Krist se predaje za nas i razdaje se nama ljudima da iz toga vrela Božje ljubavi crpimo snagu za novi život. Neka nas Gospodin i večeras dok slavimo njegovu prisutnost u sakramentu među nama, obasja svojim svjetlom, prožme svojim duhom da napredujemo u novosti kršćanskog života. Amen.