Pred nama je 25. rođendan HKR-a. HBK osnovala ga je 1997. godine, a kardinal Kuharić tada je rekao: “Neprolaznim moralnim načelima Crkva želi svojim radijem pomoći mladima da znaju uočavati opasnosti kojima su izloženi i da znaju birati ono što je dobro, plemenito i istinito. Poslanje je Crkve da naviještanjem Isusa Krista odgaja ljude za kulturu života i civilizaciju ljubavi!”

Mons. Mijo Gorski na početku emisije izrekao je svoju čestitku HKR-u. “Prije svega čestitam nam, jer ovo je naš radio, 25. obljetnicu prisutnosti u eteru. Iskrene čestitke i zahvale svim djelatnicima HKR-a na svom trudu kojeg su uložili tijekom svog ovog vremena, profesionalno, ljudski i toplo, u širenju evanđelja”, rekao je.

Govoreći o proslavi 25. rođendana HKR-a naglasio je: “Svetom misom zahvalit ćemo za prisutnost i za dar ovog medija za koji smatram da je učinio veliko djelo i Crkvi, ali i u hrvatskom društvu. Ponekad smo malo nestrpljivi pa želimo vidjeti neke instant rezultate, ali takvi rezultati se nalaze samo u crtićima. u stvarnom životu postoji ustrajni rad, postupni rast, od gorušičina zrna do stabla na kojem se gnijezde ptice, kako nam to Isus u evanđelju govori. I dugotrajno djelovanje. Svi smo samo sijači sjemena, koje samo kroz ljudsko uho, nekad i kroz oko, dopre do uma pa se usrdno nadamo i do srca. Bog će dati i da u svoje vrijeme donosi dobar plod. Radio je veoma koristan i imate vrlo važnu ulogu. Crkva danas bez medija ne može do kraja izvršiti svoje poslanje. Oni su produžena ruka onoga što Crkva živi i što naviješta. Nažalost, mi medije premalo koristimo. Nismo još do kraja iskoristili mogućnost koju nam pruža HKR, ali i drugi mediji. Želimo da se i dalje razvija i raste, da bude glas evanđelja u javnosti, promicatelj kršćanskih vrjednota. To osobito vrijedi danas kada vidimo da su ne smo kršćanske vrjednote, nego i sve vrjednote na neki način prezrene.”

Radio je veoma koristan i imate vrlo važnu ulogu. Crkva danas bez medija ne može do kraja izvršiti svoje poslanje.

A na pitanje kojim smjerom trebaju ići crkveni mediji mons. Gorski odgovorio je: “Crkva je odavno prepoznala važnu ulogu sredstva društvenog priopćavanja kao djelotvorno sredstvo informiranja, formiranja i širenja evanđelja. Smatram da katolički mediji moraju biti prepoznatljivi u odnosu na druge medije, drugačiji u odnosu na sadržaj. Ne bi se smjeli utopiti u neke šablone radi što veće slušanosti i na taj način gubiti svoje poslanje. Nažalost, to je napast kojoj se olako podlegne. Iznošenje istine evanđelja, evanđeoskih načela, nauka Crkve, crkvenih normi ne smije pokleknuti pred suvremenim stremljenjima. Uvjeren sam da je moguće zadržati i sadržaj, koji je katolički, i biti veoma zanimljiv za slušatelje”.

Iznošenje istine evanđelja, evanđeoskih načela, nauka Crkve, crkvenih normi ne smije pokleknuti pred suvremenim stremljenjima.

Mons. Mijo Gorski osvrnuo se i na ovogodišnju poruku pape Franje za Dan sredstava društvenih komunikacija. “Govoreći o medijima često više mislima na emitiranje govora ili slike, a puno manje na slušanje. Međutim, govor i slika ne znače ništa, ako ih netko ne čuje i ne vidi. Zato je papa Franjo ovogodišnju poruku za Dan sredstava društvenih komunikacija naslovio ‘Slušati uhom srca‘. Govor je uzaludan ako nema uha koje čuje. To smo iskusili čak i mi ili tijekom svojeg osobnog života ili tijekom naše hrvatske povijesti. Ponekad nam je puno jednostavnije okrenuti glavu, začepiti uši da govor ne dopre do srca jer onda obvezuje, pa čak i kada želimo čuti onda ne razumijemo, jer relativno lako je prenositi misli i događaje, ali je teško prenositi iskustva i osjećaje. I kada govorimo o svojim iskustvima i osjećajima shvaćamo kako nedostaju riječi u opisivanju onoga što želimo reći. Kako je to tek onome koji treba razumjeti. Zato je važno slušati srcem. Ono što svaku komunikaciju čini dobrom je slušanje onoga s kim komuniciramo. Bez skrivenih značenja riječi, bez skrivenih namjera, već iskreno i otvoreno. Tko ne zna slušati slabo komunicira”, istaknuo je.

Ono što svaku komunikaciju čini dobrom je slušanje onoga s kim komuniciramo.

Dodao je kako često kao društvo upadamo u izgrađivanje struktura. “Mi imamo napast izgrađivati strukture, a onda postajemo neefikasni, jer se sve pretvara u formalizam. A stanje Crkve u zapadnim zemljama to najbolje pokazuje, imaju strukture, ali nemaju ljude. Sve ovisi o osobnom angažmanu, davanju sebe u poslu koji nam je povjeren, u iskrenom i poštenom odnosu prema drugima, u životu iz vjere i za vjeru, bez sebičnih interesa. I čini mi se da se to ostvaruje, da se zbilja vidi život i rast Crkve”, naglasio je mons. Gorski.

Osvrnuo se i na pandemiju i kazao da je upravo pandemija doprinijela većoj podijeli u društvu kao i među vjernicima. “Povratak u crkve nakon pandemije je brojniji, nego što je bio prije svjedoče mi župnici. Vjernici traže sakramente, traže ispovijed. Ljudi su potrebni susreta, razgovora oči u oči, žive riječi, žele euharistiju, žele pričest, ako bi se to uskratilo, gdje bi onda bila Crkva. Mi se radujemo što ovaj povratak i više nego očekivajući”, rekao je.

Ljudi su potrebni susreta, razgovora oči u oči, žive riječi, žele euharistiju, žele pričest, ako bi se to uskratilo, gdje bi onda bila Crkva.

Govoreći o pastoralu, ali i o sve većem broju zajednica u Katoličkoj Crkvi rekao je: “Crkva je stara po godinama, ali je mlada po evanđelju. Upravo evanđeoska istina koja je Isus Krist iznova budi pojedince i zajednice kako bi se Crkva trajno obnavljala. Svjedočimo čitavom nizu i pokreta i zajednica nadahnutih duhom evanđelja. Istina samo su neke od njih priznate kao katoličke, to znači one koje su dobile dopuštenje svojeg biskupa da djeluju, ali ipak vidimo potrebu i odgovor na tu potrebu mnogih vjernika laika, koji posebno na društvenim mrežama svjedoče svoju vjeru i žele ju posredovati drugima. Istina da tu ima ponekad govora koji nije u skladu s crkvenim učiteljstvom, govora koji zbunjuje vjernike. Želim napomenuti dvije stvari. Potrebno je dobro promisliti što se i na koji način govori u medijima i piše da ne dođe do nekog razdora, nekih podjela. Jer znamo da je razdor unutar Crkve jedan od najvećih grijeha jer je to razdor Krista”.

Potrebno je dobro promisliti što se i na koji način govori u medijima i piše da ne dođe do nekog razdora, nekih podjela.

“Želio bih pozvati sve, sve koji imaju iskrenu želju, dobru namjeru i koji se zbilja trude učiniti nešto dobro za Crkvu da to čine u zajedništvu sa svojim biskupom i s učiteljstvom Crkve. Svi moramo poraditi na izgradnji crkvenosti”, zaključio je.