„Uvjerenje da Bog postoji nitko od mojih roditelja nije to mogao racionalno ili teološki objasniti, ali sam kao dijete vidio da roditelji drže do vjere i iz toga sam zaključio da to nešto znači roditeljima i tu nešto mora postojati“, istaknuo je gospićko-senjski biskup u razgovoru za Hrvatski katolički radio.
Mons. Medo, kao novi pastir Crkve u hrvatskome narodu odlazite u teritorijalno najveću biskupiju, ali brojem vjernika ipak malu. Gdje vas je Bog stvorio i oblikovao u vašim prvim godinama?
Zapravo sam rođen u autu, na putu od Strupnića prema Livnu, kao četvrto dijete u obitelji. Petero nas je djece, otac je cijeli život radio u Njemačkoj, a odrastali smo uz majku. Moje djetinjstvo je bilo veselo, bili smo upućeni jedni na druge jer nije bilo toliko medija i televizije. Sve je u igri bilo prožeto bratskom ljubavlju.
Nismo imali svi krunicu, nego samo jednu.
Djetinjstvo sam proveo u selu od 200 do 300 stanovnika, na granici između katolika i pravoslavaca takoreći, i bilo je lijepo – to Livanjsko polje i te planine. Podsjećaju me Velebit i oštre zime na području gdje sada idem na rodni kraj. Nije čudo da je netko rekao kako sada Medo odlazi u Liku.
Dolazite iz vjerničke obitelji. Gdje se rodio životni poziv?
U mojoj obitelji cijeli se život molila krunica, i to svi zajedno. Nismo imali svi krunicu, nego samo jednu. Krunicu sam zavolio još kao dijete, kada sam ju morao moliti, a kasnije sam otkrio snagu krunice koja je kadra promijeniti puno toga u mojem životu i životu drugih ljudi.
Nedjeljom je misa bila redovita i svi smo išli. Bilo je nezamislivo da netko ne ode, posebno djeca. Sjećam se da mi je znalo biti neugodno jer smo kao djeca bili razigrani, a fratri su bili jako strogi. Često smo izbjegavali biti blizu oltara da nas fratri ne uzmu da čitamo ili ministriramo. Roditelji su najčešće provjeravali koliko smo slušali na misi po tome da nas pitaju po kome je bilo Evanđelje.
Svaka kuća je redovito molila, a na misu se išlo sto posto. To je bio događaj.
Cijelo to katoličko ozračje me je odgajalo. Uvjerenje da Bog postoji nitko od mojih roditelja nije to mogao racionalno ili teološki objasniti, ali sam kao dijete vidio da roditelji drže do vjere i iz toga sam zaključio da to nešto znači roditeljima i tu nešto mora postojati.
Ispraćaji oca kad je nedjeljom odlazio za Njemačku bili su posebni. Nedjeljom smo uvijek obukli posebno misno ruho. Iako bismo kao djeca radije igrali nogomet, znalo se što je nedjelja. Svaka kuća je redovito molila, a na misu se išlo sto posto. To je bio događaj.
Cijeli razgovor s biskupom možete pročitati na stranici IKA-e.