Niz razmišljanja naslovljen Upoznati Pauline Mariu Jaricot i meditirati o misijama Crkve podijeljen je po danima – jedno razmišljanje za svaki dan u listopadu, a tekstove na hrvatskom jeziku pripremila su Papinska misijska djela BiH, donosi Nedjelja.ba.

S ljubavlju uzimala pero

Paulina je 1822., u dobi od 23 godine, napisala Beskrajnu ljubav u božanskoj Euharistiji. Što bi djevojka te dobi mogla napisati o euharistiji ako ne niz „sladunjavih razmatranja uronjenih u višak emotivnosti?“ (J. Servel, Un autre visage. Textes inédits de Pauline Jaricot, Ed. Du Chalet, 1962., str. 185). Je li Paulina napisala ovaj tekst u jednoj noći, u jednom potezu, dok je u Saint-Vallieru osjećala snažnu bol u palcu desne ruke? Je li ga napisala po nalogu opata Würtza, koji ga je smekšao ispravljajući neke prilično teške rečenice, a da pritom nije bitno promijenio spisateljičino razmišljanje? Gospođica Jaricot je sa zadovoljstvom uzimala svoje pero, što se može vidjeti u Beskonačnoj ljubavi u božanskoj euharistiji (L’Amour infini dans la divine Eucharistie, Pariz, Mame, 2005.), a potom i u Živoj krunici (Le Rosaire vivant, Pariz, Lethielleux, 2011.). Ovo prvo izdanje nesumnjivo je obrađeno u Lyonu, pod neposrednim nadzorom opata Würtza, za drugo izdanje, ono iz 1824. ovaj tekst ne sadrži preciznost stručnog teologa, niti bilo što vezano za čuda.

Rezervoar dragocjene krvi

Paulina želi pokušati logički utvrditi elemente otkrivenja onako kako ih je usvojila. Hranila ju je vjera Crkve, koja je zadužena da „prinosi i ovjekovječi žrtvu spasenja kroz stoljeća, i na taj način učini neiscrpnim izvor Spasiteljevih zasluga i milosti, i da uvijek čuva pun rezervoar Njegove dragocjene krvi“ (J. Servel, Un autre visage. op. cit., str. 186). Paulina se obraća Isusu već iz prvih redaka: „Preslatko Srce Isusovo, ti si podrijetlo božanske Euharistije, remek djelo beskrajne ljubavi. Ovim sakramentom pronašao si način da sjediniš čovjeka sa sobom, na jedan vrlo intiman način, Tvoje srce postaje početak našeg duhovnog života, kao što je naše srce početak našeg materijalnog života“ (J. Servel , Autre visage. Op.cit., Str. 186). Paulina je postala svjesna Isusove ljubavi i to se vidi u njezinom pisanju, ljubav koja se otkriva probuđenim očima vjere: „S kakvom enormnom ljubavi si nas volio! Ne zadovoljavajući se time što si uspostavio božansku euharistiju, kako bi Tijelo i Krv beskrajne žrtve mogli postati duhovna hrana naše duše i zalog našeg slavnog uskrsnuća, htio si također da se ovjekovječi sjećanje i sve zasluge tvog života i smrti“ (J. Servel, Un autre visage, op.cit., Str. 186). Kako možemo dopustiti da nas uvjeri beskrajna ljubav Isusa Krista? Kako možemo razumjeti otajstvo raspetog Boga, njegova poniženja, njegovu trnovu krunu, njegovo uništenje u božanskoj euharistiji? Kako možemo dopustiti da nas dodirnu čak i u našim osjetilima? Velikodušni Bog očituje se u svojoj beskrajnoj ljubavi. Nisu li plodovi milosti koje nam je Krist pribavio tijekom svoje muke sadržani u euharistijskoj žrtvi, kako je to pokušao objasniti Sv. Toma Akvinski? (vidi J. Servel, Un autre visage, navedeno djelo, str. 187). Ne odnosi li se sve na ljubav Božju i ne izviru li sve milosti iz sakramenta ljubavi, euharistije?

Uporište kršćanskog života

Naravno, nije lako govoriti o euharistiji koja se slavi svaki dan, o spasenju stečenom zauvijek i o Kristovoj žrtvi koja se svakodnevno ponavlja, inzistirajući na zaslugama, patnjama i smrti Krista, kako je to pokušala Paulina s izrazima svog vremena. Ali shvatila je da je euharistija uistinu izvor svih ostalih sakramenata, budući da iz nje, kao iz božanskog izvora, sve teče: krštenje i drugi sakramenti ukorijenjeni u jednoj ljubavi prema Trojstvu. Danas, više nego ikad, euharistija je prije svega zahvala i hvala Ocu, žrtveni spomendan Krista, prisutnost Krista snagom njegove riječi i njegova Duha. To je uporište kršćanskog života, uporište misije Crkve, uporište evangelizacije. Sudjelujući u euharistijskoj žrtvi, izvoru i kulminaciji svakog kršćanskog života, vjernici uključeni u Crkvu krštenjem prinose božansku žrtvu Bogu i sami se prinose s njom; „Tako svatko, i prinosom i svetom pričesti, ispunjava svoj dio u liturgijskom djelovanju, međutim ne na nediferenciran način, već svatko na svoj način. Hraneći se tijelom Kristovim u svetoj pričesti, oni konkretno pokazuju jedinstvo Božjeg naroda, koji se ovim  sakramentom primjereno izražava i izvrsno provodi“ (Dogmatska konstitucija o Crkvi Lumen gentium, br. 11).